Ne zaboravite pomoći mi kupnjom dokumentarnog filma kojeg sam snimao na lokacijama o kojima čitate. KLIKNI TU I ZEMI DOX :)
Jutarnja rutina
Ustali smo kao i obično i polako se krenuli spremati. I Matt se ustao pa smo se pozdravili, dao sam mu ketonale za bol u leđima i rastali smo se na par dana.
Escalante Route je prve tri milje vrludao blizu Colorada pa se nismo bojali za vodu. Teren je bio ravan i lako prohodan. Stigli smo i do mjesta posljednjeg doticaja s rijekom pa smo se morali dobro natankati. Filtrirali smo dugo. Prvo u lončić, onda preko krpe u vrećicu i onda kroz filter u bocu, a sve kako bismo sačuvali filtere da se ne zakrče finim muljem kojim rijeka Colorado obiluje.
Muljeviti Colorado
Nakon filtriranja i doručka krenuli smo na zahtjevniji dio puta. Sunce je bilo neumoljivo, a što je činilo hodanje izuzetno zahtjevnim….no, ne i za Željka kojeg je PCT već dobrano očvrsnuo. Sreli smo i Daniela koji nas je uvjeravao da smo na karti dalje nego što smo zaista bili. Nije baš znao što govori, no Željko i ja smo brzo shvatili iako smo zaista željeli maknuti se sa sunca što prije. Bilo je kao u pećnici, a hlada nigdje! K tome, penjali smo se od trenutka kada smo se maknuli od Colorada. Gore, gore, gore…..samo uspon.
Daniel iz Toronta u razgovoru sa Željkom
Dakle, hladovine nije bilo ni za lijek, pa sam disao na škrge sve dok nismo naišli na stijenu koja je davala dovoljno hladovine. Uskoro su naišli i dvoje thru hikera koji hodaju Hayduke trail. Thru hikerica je konstatirala da je jako umorna. Nije ni čudo, hoda tjednima, a današnji je dan bio izuzetno vruć.
Željko i ja u hladovini koju smo itekako znali cijeniti 🙂
Nastavili smo, a trail je pokazivao svoje zube…ili je moj fitness level lagano u banani. Kako bilo, nije bilo lako hodati. Escalante Route kojim smo se kretali je izuzetno zahtjevan, no napredovali smo prema našem cilju – Hance brzacima…barem smo tako planirali.
Da bismo došli do rijeke Colorado morali smo zaobići i kanjon pritoka Seventyfive mile creek. Tu me sunce potpuno slomilo i kada sam našao hladovinu srušio sam se ko zaklan. Željko je nastavio, a ja sam krenuo dalje kroz desetak minuta. Bila je to moja najteža kriza. Željko i ja smo bili u različitim fitness levelima i pratiti njegov ritam nije bilo najoptimalnije riješenje za mene.
Nakon par minuta hoda naišao sam na Željka koji me čekao u hladovini pokraj kanjona. Sjedili smo i guštali, kada smo čuli glasove. Iz kanjona su izašli uredni, stariji ljudi. Znali smo, bili su to rafteri – ljudi koji prolaze kanjon u čamcima. Malo smo ćakulali i saznali da su na osmodnevnom putovanju rijekom. Cijena prava sitnica – 3000$. Pozvali su nas u svoj kamp obećavši nam pivo.
Kanjon pritoka Coloradu imena Seventyfive mile creek kojim smo kasnije i prošli
Najstarije stijene Grand Canyona, na dnu samog kanjona
Nekako simultano smo shvatili da nam naša dozvola ne daje za pravo noćenje kod Hance rapidsa. Dakle, kampiramo s rafterima na plaži.
Kanjon nas je oduševio. Snimali smo i fotografirali otvorenih ustiju. Jedna i pol milijarda godina povijesti naše planete je bilo pred našim očima. Te stijene na dnu kanjona su nekoć bile blatne ravnice. Zatrpala ih milijarda godina sedimenata, a onda ih na svjetlo dana ponovno dovela rijeka Colorado koja je strpljivo grizla kanjon u dubinu 1400 m.
Došavši na plažu upoznali smo se s ostatkom raftera među kojima su bili i John, vođa puta, Chris i Mikenna. Oni su bili domaćini koji su pripremali večeru dok su umirovljenici iz Washingtona sjedili u krug pijuckajući pivo i sokove.
Osmijesi sve govore 🙂
I mi smo dobili pivce. Svi su bili super sretni jer su počastili hikere. Dva dana su im vođe ekspedicije pričali o mogućem susretu s hikerima i došli smo im ko kec na desetku.
Poziv na večeru je bio u obliku svirke na trubi. Sa spruda se orilo kanjonom, a kada je live glazba okončala svi su ekstatično počeli urlati od zadovoljstva. Uslijedila je večera. Radilo se o meksičkoj kuhinji. Željko i ja smo nagrabili ko za četvoricu. Bilo je jako ukusno 🙂 Prišli su nam John i Mikenna pa smo pričali o kojekakvim temama. Nezaobilazna tema je i Donald Trump. Svi su šokirani i posramljeni ekstremnom glupošćču kojom odiše taj čovjek. Željko i ja smo konstatirali i primjerima potkrijepili da i mi imamo konja za utrku 🙂 Priča o selfie-u s devom je bio hit među okupljenima.
Meksička kuhinja – moja omiljena
Nakon večere smo još malo porazgovarali s domaćinima, a potom se povukli na svoj komad pješčanog spruda gdje smo odlučili nabaciti cowboy camping.
Noć na dnu kanjona
Probudio sam se usred noći, a iznad mene su bile milijarde zvijezda. Noćim uz Colorado, u Grand Canyonu, sit, napojen, malčice umoran, ali zadovoljan, s frendom koji cijeni ove trenutke baš kao i ja….. Život je u ovom trenutku davao svoj maksimum.