Lokacija: Grand kanjon, dan 6.: Fotogeničan dan prepun vidika….i jedan ogroman zid!

Kliknite i na kampanju koja je na 92%. Još malo i zapljeskat ću nam zbog stotice. Hvala vam, a vi koji tek namjeravate uzeti dokumentarni film KLIKNITE TU!!!

Lijepo smo spavali, a zaglušujuća buka brzaca rijeke Colorado nas nije ometala. Lagano smo se dovukli do rafterskog kampa i uzeli pitke vode. Obećali su nam. Bili smo u dvojbi da nas povezu sa sobom do Ghost Rancha, ali odustali smo od ideje 🙂 Pozdravili smo se i lagano krenuli. Nismo baš bili sigurni kojim putem, ali ubrzo smo razriješili i tu dilemu. Lijevo, desno, gore, dolje i pojavili smo se pred Zidom. Gledao sam o tome zidu videe, ispitivao renđere. Sada smo i sami bili pred 7 metarskim zidom po kojem smo se trebali uspentrati. Jedan krivi potez i padaš na stijenu. Dakle, oprezno!

Ne izgleda strašno

Sve dok za usporedbu ne staviš čovjeka gore

Imao sam problema jer sam u rukama imao video opremu. Tu je uskočio Željko i uskoro smo obojica bili na Zidu. Atraktivni pogled na Colorado nam je kratio vrijeme. Sjedili smo na rubu litice mašući brojnim rafterima koji su se kretali rijekom.

Stijene nekoč izdubljene riječnom strujom…danas 75 metara iznad toka rijeke

Muljeviti. Ruta je najčešće označena poslaganim kamenjem

No, jednom kada dođeš gore kad tad morat ćeš i dolje. Spust za Zida je bio prilično gadan. I to sam gledao na videima, ali kad se sam spuštaš ipak ima drugačiji feel. Da stvar bude bolja ove se zime dogodio odron pa je ruta zatrpana, odnosno puno teža za spust. Uspješno smo se spustili i nastavili prema brzacima Hence.

Pogled prema gore. Nema, nažalost, ljudi za usporedbu

Pogled prema dolje, ovo kamenje je ogromno iako izgleda kao šljunak

Evo i Željka da dobijete dojam strmine

I fotka za dojam veličine usjeka. Pronađite Željka sami….

U prvoj smo hladovini plaže kod Hance rapidsa zatekli Addie i Jessicu. Dvije mlade cure koje su same istraživale Grand Canyon. Taman su bile na odlasku, a Željko i ja smo se nagradili doručkom.

Bilo je zanimljivo gledati kako se čamci i raftovi muče prijeći Hance rapids. Neki se spuštaju niz rijeku Colorado čak i u drvenim čamcima.

Obala kod Hence rapidsa koji se nalkaze s lijeve strane i nisam ih fotografirao u ovom kadru

Nastavak traila je bio u znaku uspinjanja. Srećom, naišli su i oblaci pa bismo s vremena na vrijeme hodali u hladovini oblaka. Ipak, i s tim faktorom bilo mi je naporno. Morali smo malo odmarati, a kriza me ponovno opalila oko 14 sati.

I Željko je prepun dobrih fotografija 🙂

Kaktusi, naši vjerni pratitelji….zapičili su mi bodlju u nogu samo dva puta. Kad snimaš ne gledaš gdje hodaš 🙂

Kada smo došli na jedan prijevoj Željko mi je dao šaku grickalica i to me oporavilo poput kakve čarolije. Možda je ipak bilo do ravnijeg terena, no nije niti bitno. Tonto trail kojim smo kročili je pokazivao svu svoju raskoš. Uživali smo hodati, snimati i fotografirati.

Danas je bio dan vidikovaca 🙂

U jednom smo se trenutku i razdvojili pa sam snimao razne kadrove znajući da ne dosađujem Željku.

Jedna od rijetkih na kojoj je i moja malenkost 🙂

Drvo se opire suši

A onda i prvi znaci oaze

Kanjon rijeke Hence

Napokon, stigli smo i do Hance creeka, odnosno potočića koji je žuborio i čekao samo nas. U kampu je bio i Joern pa smo skupa jeli kasni ručak uz zanimljive priče. Pristao je dati mi i izjavu na pitanje zašto hoda.

Željko i ja smo skočili i do Addie i Jessice koje su bile nešto niže. Želio sam uzeti i njihove izjave. Malo su se nećkale, ali onda ipak dale izjavu. Štoviše, jako su se zainteresirale za dokumentarni film koji snimam. Pokazao sam im neke snimke i obećao poslati im film jednom kada bude gotov.

Vratili smo se u kamp, a prve su kišne kapi prijetile nad našim stvarima. Ubrzano smo složili šatore i polako se povukli u njih friško oprani Hance riječicom 🙂