Zadnje pripreme prije leta za El Paso
12 travnja, 2022
1. 0-14; CDT me želi….
19 travnja, 2022
Prije ulaska u avion dobio sam poruku od Tima. On je trail angel i nudi mi prijevoz od El Pasa do Lordsburga uz jednu kvaku – krećemo u 5:15 i prvo vozimo dvoje hikera na južni terminus CDT-a. Ciglih 5-6 sati vožnje. Pristajem, upoznat ću hikere i malo istražiti teren.
Nakon turbulentnog leta, a zbog vjetra, sletio sam u El Paso. Noćni let iznad grada, koji graniči s meksičkim top gradom po kriminalu, je bio fascinantan. Milijuni svjetala i život grada koji se pod avionom odvijao kao u kakvoj računalnoj igrici. Vjetar me šamarao i kada sam čekao taxi. Hm, kako li je hikerima uz ovoliki vjetar? Dok sam se to pitao ulazio sam u taxi koji me vozio u motel. Nisam se niti okrenuo i već sam hvatao prve sekunde sna u motelskoj sobi. Prijateljevao sam i s nekoliko kokaračosa koji su trenirali sprint po sobi. Ha da, 55$ ti ne daje mnogo opcija. Idem pit vode, i krenem smjelo kad – krc, kokaračos je ovog puta bio prespor. Zanimljivo, mogu preživjeti nuklearnu kataklizmu i život bez kisika, ali japanka mu je prevelik zalogaj. Čudno.
U 5:20 sam sjedio u Dodge pick up trucku i s Just Mary, jednim starijim hikerom koji još nema trail ime i Timom hitao prema meksičkoj granici. Moja ih je kamera zaintrigirala pa su mnogo ispitivali o mojim planovima i opremi.
Ravne ceste New Mexica su nas dovele do Hachite, malog sela s trgovinicom. Tu smo se našli s još dva kamioneta i krenuli dalje makadamskom cestom upitne kvalitete.
Nakon mnogo tumbanja u Dodgeu stigli smo i do same granice. Lokacija se zove Crazy Cook monument, a zašto saznali smo na ploči napravljenoj iz nekvalitetnog betona. Priča kaže da je kuhar, nakon što je primio kritiku oko svog kuhanja, ubio prigovarača udarcem sjekirom posred čela. Bijaše to krajem 19.st i od tada se mjesto zove ludi kuhar.
Prije nego sam pogledao sam monument trkom sam skočio do Meksika.
A onda južni terminus CDT-a. Hey there old guy, promrmljao sam dodirujući granitnu gromadu odajući joj poštovanje za ono što predstavlja.
Uskoro su došli i ostali hikeri raspoređeni u dva Dodgea. Nastala je vreva i posljednje preslagivanje opreme te neizostavno fotografiranje ispred monumenta.
Kada su svi otišli Tim i ja smo se uputili nazad i usput napunili water cache za koji on brine. Naime, od početka staze do Lordsburga CDTC brine za 5 water cacheva. Otprilike svakih 15 milja nalazi se spremnik sa100-150 litara vode koji se dnevno nadopunjavaju.
A onda smo krenuli za Lordsburg s pokojim zaustavljanjem uz water cacheve kako bismo provjerili treba li što hodačima koji su se uz vodu nalazili.
U Lordsburgu sam se prijavio u hotel, skočio se najesti i kupiti hranu za 4,3 dana, koliko procjenjujem da mi treba za 80-ak milja. Taj 4. dan je nedjelja i nisam siguran da tada želim biti u gradu, pa ću ciljati ponedjeljak prijepodne.
Ustajanje je u 5:15. Valja ići spavati jer sutra startam s CDT-om.
