82. 1098-1120: Koloritna oproštaljka od Colorada
10 srpnja, 2022
84. 1139-1147: Zbogom CDT!
11 srpnja, 2022
05.07.2022., utorak.
Kiša je rokala dobar dio noći i taman stala kada sam planirao ustati. Složio sam stvari i krenuo s naumom da uđem u Wyoming. Coloradu se to nije svidjelo pa me zalio kišom. Srećom, ubrzo se razvedrilo pa sam nastavio bez kabanice. Malo sam snimao, malo pričao sam sa sobom, malo pak jeo. Uobičajeni dan na trailu.
Kako sam se približavao granici tako je vrijeme postajalo sve gore. Zvuk tutnjave grmljavine se primicao. Colorado je bjesnio jer odlazim. Ha tako ti je to kad si prema kompanjonu bio pizda. Nadomak granice prasak groma…..sve je crno, puše zloslutni vjetar, a mrtva stabla plešu svoj mrtvački ples cvileći i škripeći jedno o drugo.
“Čeeeeekaj!!!”, derem se na kišu jer želim snimiti granicu svojom kamerom. Dvjesto metara prije granice krenula je kiša. Polako, ali držao sam kameru u ruci pa je i to bilo previše. Grmi, udara, atmosfera iz filmova Stevena Kinga. Naizad, dolazim do granice. Tabla na drvetu kaže – Wyoming state line. Uskačem u Wyoming u stilu žabe – dvonožno. Slikam se, a kiša prestaje, razvedrava se.
Wyoming me pozdravlja. Colorado je izgubio bitku. Em sam ga prehodao, em me danas nije pomokrio. Kakav luzer.
Nastavak traila isti kao Colorado – s puno mrtvih stabala. No, s vremenom se malo počeo mijenjati krajolik. Na podu se pojavilo bijelo kamenje. Nešto nalik halitu. Tada sam naletio i na ćelavog čovjeka oveće glave i tužnog pogleda. Ime mu bijaše Oming. Pitao sam ga zašto Oming? Reče da mu je otac dao to ime jer je izgubio okladu.
Potom močvara. Smočio sam tenisice, zaglibio u blato, oprao tenisice. To je suma cijele priče iz tog dijela Wyominga. Idemo dalje.
Uz neku sam riječicu stao ručati i osušiti stvari. Pokušao sam naći rupu na podlošku, ali bezuspješno. Thermarest – nikad više.
A onda pak gore, dolje, gore, dolje. Pokušao sam dospijeti što bliže cesti za Encampment, malu zajednicu što leži istočno od CDT-a. Vrijeme se opet pogoršalo, zahladilo je i nakon 19 milja okončao sam hodnju. Smjestio sam se između stabala i monolita i polako se spremio za san.
A ona moja kriza…..svaka kriza je prilika za nešto novo. Nije se pomakla s točke, ali zato ja jesam, malo, za nijansu sam promijenio kurs. A znate što to znači na duge staze….
