81. 1077-1098: Dan za zaboravit
10 srpnja, 2022
83. 1120-1139: Zbogom Colorado
10 srpnja, 2022
04.07.2022., ponedjeljak.
Začuđujuće sam dobro spavao s obzirom na kvrgu pod kičmom i napuhavanje madraca svaka 2 sata.
Ako sunce ne udara direktno u šator teško je procijeniti kakav je dan. Očekivao sam sunce, no kada sam provirio ugledao sam masu oblaka – onih crnih. Aha, takav je dakle dan, od jutra tmuran. Spremio sam se u rekordnih 26 minuta i krenuo da preduhitrim kišu. Nisam dugo čekao i krenula je, no pomirio sam se u startu s vlagom. Naime, obuo sam mokre čarape i mokre tenisice. Što me još više može smočiti? Ah da, eto rijeke. Pregacao sam je s užitkom obuven. Barem ću oprati prašinu s tenisica.
Kiša nije dugo padala i ubrzo se, na moje zaprepaštenje, razvedrilo. Spustio sam se do trailheada i tu je bilo dosta automobila i kampista. Naime, praznik je – 4th of July. Godine 2016. sam na taj datum, čini mi se, hodao zadnje km Yosemite-a. Sada pak zadnji km Colorada. Da nije praznik danas ne bi sreo nikoga. CDT-ovce danas nisam susretao.
Potom sam nastavio uz bučnu rijeku, a trail me doveo do novog mokrog prijelaza. Kroz cijeli Colorado to se dogodilo jednom, valjda. Zadnja dva dana non stop. I prije pauze za ručak, koju sam odlučio napraviti uz rijeku, morao sam gacati.
Komarci su postajali dosta naporni kako sam se s brda spustio u zelenu dolinu. No, na pauzi za ručak se dogodilo rijetko viđena kulminacija. Isfiltrirao sam si vodu i stavio kuhati rižu. Našpricao sam se repelentom i situacija se naoko činila pod kontrolom. Tu i tamo bih ubio pokojeg preodvažnog komarca i dobro. No, nakon što sam pojeo je sunce malo zašlo za oblake i onda su krenuli. Stotine su me okružile i počeo sam gubiti bitku. Ubadali su me unatoč repelentu i mlaćenju krpom. Shvatio sam da moram bježati. U brzinskom slaganju stvari jednog sam ubio očnim kapkom. Nema gdje nisu napadali. Litru vode za put sam filtrirao trčeći uokolo. Ludilo. Ispsovao sam se proklete loze, evolucijskog ispljuvka i sl. nadjevaka kao nikad. Pratili su me još dobrih desetak minuta i tek su onda popustili.
Put me vodio uz brijeg. Plan mi je bio povući još 4 milje do vode pa kampiranje. Na putu do tamo divna kamping mjesta. Slutio sam što slijedi. Kada sam natočio vodu ušao sam u mrtvu šumu. Omjer mrtvih naspram živih stabala 3/1. Tu ne kampiram. I tako sam nastavio još 2 milje dok nisam naletio na zdravu šumu i ok mjesto za kampiranje svega 6.7 milja od granice s Wyomingom.
Dok ležim u šatoru u daljini čujem pucanje vatrometa. Opet sam fulao 4th of July. Možda zato niti nema hodača – ostali su po gradovima proslaviti. Morati ću to ispraviti…jednom. Možda već sljedeće godine.
