Odmah jutrom sam se angažirao oko sim kartice. Prošlo je relativno bezbolno, a potom sam trebao naći Wild Catsice. Trgovina Wilderness exchange, tik to REI-a ima moj broj. Korak po korak i uskoro sam kupovao toliko željene La Sportive. U njima planiram pregaziti većinu New Mexica. Jednom kada sam ih stavio u ruksak srce mi je bilo mirnije. Na PCT-u su bile zelene, na CT-u narančaste, a sada su plave. Sviđa mi se što mijenjaju boju 😁
U trgovini sam ugledao i jedan zanimljiv meme. U potpunosti sam se prepoznao u njemu, osobito jer nosim toliko video opreme. Mislim da sam na rubu rubova s kilažom i tjeskobno očekujem početak kada ću s vodom i hranom imati pravi uvid u težinu svog ruksaka.
Rentao sam e.skuter i prevezao se do stana. Sada je trebalo seam gripom, kemikalijom za tretiranje šavova šatora, namazati podložak za spavanje. Odlučio sam se na paternu 2, 1, 2 🤣
Kada su došli Ljubica i Grant odlučili smo se prošetati po Denveru, malo protegnuti noge sve dok kamera nije javila da Kennedy radi pizdarije doma pa smo se požurili da ne napravi štetu.
Večer je prošla uz TV i indijsku klopu. Sve u svemu produktivan dan. Bila je to i zadnja večer s mojim dobrotvorima. Hvala vam iz svega srca, Ljubice i Grant!!!!
S novim jutrom došle su i nove obveze, naime, morao sam kupiti hranu i poslati je na dvije adrese: Doc Campbell i Pie Town. Shipping prava sitnica – 65$. Općenito sam ostao usupnut cijenama. Najobičniji half foot Subway sendvič sa sokom je oko 80 kn, Superfeet ulošci su s 39$ skočili na 55$, čips 3,5$, neka krš čokolada od ciglih 50g je 3$. Sve u svemu trošim puno love, više nego sam očekivao, a tek odlazim u ruralna područja gdje je sve još skuplje. Tko preživi pričat će.
Dok ovo pišem približava se vrijeme polaska za aerodrom u Denveru odakle letim za El Paso, Texas. Vidimo se tamo…..