Dan 3: Bangkok te ne pita jesi li spreman

Bančenje do 5 je uzelo danak. Danas sam morao prikočiti da me Bangkok ne udari u međunožje – jer to Bangkok, čini mi se, radi najbolje.

Laganije smo ušli u dan s dužim razvlačenjem po krevetu. Da, jedan krevet – king size jer nije bilo drugih opcija pa dijelimo kao stari drugari. Soba je bila baš izraubana i teže probavljiva, ali s tom smo sobom u žiži događanja i savršeno odražava kaos u kojem smo se našli. Biti u ovakvom smještaju s partnericom bi bilo nemoguće bez žestokog konflikta. Ovako, dva krkana legnu i spavaju tih 6 sati i nikoga nije briga. Utoliko je lakše putovati na ovaj način.

Predvečer smo odlučili potražiti najstariji red district Bangkoka, no u prvi se mah činilo da smo posve promašili kvart. Ipak, nakon neke zabite ulice i malo klope shvatili smo gdje smo promašili pa smo ispravili grešku. I čim smo se pojavili na stripu uletjela je ponuda.

“Dečki, ping pong show – za 5 minuta, samo 400 bahta” (12 eura). Čuli smo glasine i neke priče o tom cirkusu, ali nismo se nadali da će nas to ovako potrefit posred ulice. Nije bilo prostora za razmišljanje. Odluka je morala biti donesena odmah.

“Ha ajmo…” bio je zaključak. Dvije minute hoda i bili smo u kazalištu apsurda. Odmah po ulasku krenuo je show i ništa te ne može na to pripremiti. Pokraj nas mladi Danci – dva dečka i djevojka. Ubrzo mi je jedan pružio ruku, a umjesto imena zaključio sam: crazy fucking shit. Složio se uz kez od uha do uha.

Ping-pong show me više nasmijao nego šokirao. Cijela situacija djelovala je toliko apsurdno da je u jednom trenutku bilo nemoguće ne nasmijati se. Štoviše, kada sam stolnoteniskim reketom zaspinao lopticu 5 metara u klub prasnuo sam u smijeh. Istovremeno, negdje u pozadini ostajao je osjećaj žaljenja — ne zbog samog prizora, nego zbog činjenice da je to nečiji posao. Bangkok te ne pita jesi li spreman — samo ti pokaže stvarnost i pusti te da se s njom nosiš kako znaš.

Izaći na zrak nakon ovoga je bio blagoslov. Dojam je bio dosta jak, ali vreva ulice nije dopuštala da klonemo ili ruminiramo. Već sljedeća ulica u koju smo ušli je krila novo iznenađenje. Gay ulica je nesumnjivo bila baš to – klubovi prepuni muških parova – od mladih do starih. Ha dobro, nije to neko čudo, ali ne viđa se svaki dan.

Bilo je vrijeme za otići dalje, za vratiti se u naš soi 4. Ta je uličica ipak nešto poznatije i tamo smo se osjećali kao doma. Nakon dvije večeri već smo imali poznatih lica s kojima se dalo porazgovarati ili popiti pivo.

Ipak, nisam dugo ostao, za razliku od Tina. Želio sam se odmoriti i rekuperirati. No, često ne dobiješ ono što si naumio. Tako sam i ja se vrtio po krevetu 2-3 sata prije nego sam jedva zaspao.