Dan 5: Cesta prema Chiang Maiu

Nismo puno spavali, no ustati smo se morali kako bismo na vrijeme došli taksijem na autobusni kolodvor. Taksi je malo kasnio pa smo čekali na našoj ulici u kojoj život nikada ne prestaje.

Bilo je oko 6 a iz parkiranog tuk tuka je treštala glazba. Prostitutke su i dalje obilazile i nadale se poslu. Trgovine koje su zatvorile su ponovno otvarale svoja vrata.

Bus je malo kasnio, no naposljetku smo krenuli i kada smo se iskobeljali iz bangkoške gužve dobro smo napredovali prema 600 km udaljenom Chiang Maiu.

Ono što je bilo zanimljivo je što smo na početku putovanja dobili bočicu vode i grckalice, a oko 12 smo stali na mjestu gdje smo uz predočenje karte imali pravo na ručak – pravi, kuhani ili pečeni. I to sve za cijenu od 19 eura. To u Europi baš i nije slučaj. Ukrcaju te i izbace bez ikakvih bonusa.

Već je bio mrak kada smo došli u Chaing Mai. Zakupili smo vožnju tuk tukom i uskoro smo se raspakirali, otuširali i bili spremni malo razgledati grad.

U prvi mah grad je djelovao uspavano, ali to je bio samo naš površni dojam. Nakon pola sata pogodili smo ulicu s noćnim food marketom i live svirkama.

Te sam prve večeri primijetio vrlo zanimljiv fenomen – u pizzerijama i mekdonaldsima obitavaju oglavnom bijeli ljudi. Ne razumijem mentalni sklop kada otputuješ na drugi kraj svijeta samo da bi jeo hranu na koju si navikao. Nije slučajno da se tajlandska kuhinja redovito gura u top deset svjetskih. Ulična hrana ovdje često nadmašuje restorane kod kuće.

Nakon ukusne hrane i malo razgledavanja vratili smo se u hotel i polako išli spavati. Za nas dvojicu bio je ovo iznenađujuće miran dan, ali baš nam je dobro došao da malo skupimo snage.

Bangkok nas je iscrpio, Chiang Mai nas je dočekao tiše. Bez uzbuđenja, bez šoka — samo dovoljno mira da uhvatimo dah.