45. dan: Tehachapi – Onyx KOA
16 lipnja, 2016
47. dan: Milja 662 – milja 672: Voda!!!!!!!
18 lipnja, 2016
Ustali smo se u 6 i spremili. Odmah shvatih da mi se probušio 200$ vrijedan podložak za spavanje…….sto mu gromova!!!!!!! Od danas spavanje na tvrdoj podlozi – podu.
Mad dog je bio točan kao švicarski sat i u 7 smo Josyn, Second lunch (kojeg smo upoznali to jutro u kampu) i ja bili na putu za Walker pass. Malo prije 8 smo bili na trailu……
Krenusmo dobrim tempom, ali ubrzo smo se razdvojili. Second lunch je stao jesti, Josyn je zaostala, a ja sam se odvojio. Vjetar je lijepo hladio, no unatoč tome postajalo je sve toplije. Stao sam pojesti nešto.
Vrućina je bila neumoljiva pa sam popio litru vode već nakon treće milje. To, naime, nije dobro. U najvrućjim uvjetima litra vode bi trebala trajati pet milja. Osjećao sam nelagodu što brzo pijem. Očito se u Tehachapiju nisam dovoljno hidrirao….
Kako je vrijeme odmicalo hodanje je postalo jako naporno. Štednja vode je bila na maksimumu, no sa štednjom vode dolazi i sporije hodanje. Uzbrdica je tome itekako doprinosila. Ipak, vidici su bili prilično dobri pa su me tješili svojom veličanstvenošću.
Pustinja, iako okrutna, nosi u sebi veliku ljepotu. Kao što bi rekao Exupery, odnosno njegov Mali Princ – pustinja je lijepa jer negdje u sebi skriva vodu. Da……ta me je činjenica vodila ovim naoko okrutnim krajolikom. Znao sam da koliko god bilo teško nemam pravo na odustajanje. Ovdje hodati znači živjeti…..doslovno. Tako sam dobio i odgovor na pitanje zašto hodam, zašto pobogu idem i čime sam tjeran. Najosnovniji odgovor je: hodam da bih živjeo. Taj odgovor u sebi krije višestruke smislove, no danas je predstavljao najdoslovniji: Nikola, hodaj, jako ti je potrebna voda i pronađi je jer voda je život!
Oko 16 sati sam našao dobro kampiralište. Naravno, bez vode, pa je štednja i dalje bila na snazi.
No, zašto nisam dalje hodao? Naime, filmska ekipa dolazi u Kennedy Meadows tek 18.6. i nema potrebe da se žurim. S druge strane, vodu naprosto ne bih mogao doseći danas pa sam odlučio radije stati i štediti nogu, a potragu za vodom ću nastaviti rano ujutro kada sunce nije toliko žarko.
Biti ponovno na trailu je izvrsno……noga boli, ali uživam…..sutra…..tko zna što donosi sutra….
