48. dan: Milja 672 – milja 685: Dvostruka voda
18 lipnja, 2016
50. dan: Milja 697 – Kennedy Meadows (702): Zbogom južna Kalifornija
20 lipnja, 2016
Budilica me budila u 5, ali ustao sam tek u 6. Nema potrebe za žurbom, a nije mi se činilo da će biti vrući dan. U 6:30 sam već bio hodao. Ponovno sam loše spavao i vjerojatno mi je zato bilo teško hodati.
Osim stanke za doručak nisam se puno zaustavljao, no bijah spor zbog bolova u nozi.
Krstario sam meandrima pct-a prilično bezbrižno, a oblaci su bili itekako dobro došli rashlađivač. Ugledah potom u daljini hikere na stazi, njih četvero. Stoje, a ispred njih nekakva životinja. Približavajući se usporavao sam jer sam prepoznao životinju. Bijaše to bik.
Stajao je točno na stazi ne dopuštajući nikome da prođe. Djelovao je rastreseno. Hikeri su pomalo počeli ga zaobilaziti. Kada sam se primakao zastao sam jer je bik krenuo okretati se. Tada sam vidio njegove mužjačke dijelove. O da, nije bio uškopljen, što znači da je potencijalno jako opasan. Krenuo sam ga zaobilaziti u širokom luku. Malo je počeo negodovati što sam tu, ali nije nasrnuo. Još sam ga neko vrijeme promatrao, a onda nastavio putem. Primjetih tragove bikovih kopita na uskom i strmom dijelu traila. Sreća da se tu nismo mimoišli.
Nakon kojih pola sata došao sam do potoka gdje sam siestirao u hladovini podno drveta. Biti uz vodu je uvijek lijepo. Nakon odmora vrućina je posustala pa sam nastavio dalje. Nisam htio forsirati, i onako mi se ne žuri u Kennedy Meadows. Zaustavio sam se nakon 2,5 milje i tu odlučio kampirati.
