48. dan: Milja 672 – milja 685: Dvostruka voda

U 5 je zazvonio alarm, ali čim sam vidio oblake nastavio sam spavati. Probudio sam se oko 6, pokupio prnje i krenuo hodati. Loše sam spavao i loše sam se osjećao, a noga se, kao i obično budi kojih pola sata nakon mene, a do tada je vučem po stazi.

Oko 11 sati sam došao do potoka. S traila sam čuo žuborenje vode, što me silno razveselilo. Probio sam se kroz šipražje, a onda ugledao poznato lice. Josyn…Trail uvijek izbaci nekog pred tebe i to kad se najmanje nadaš.

Vode je bila podosta pa sam odlučio oprati noge. Potok je bio ledeno hladan što je itekako godilo.

Umio sam se, napio vode i Cedevite i krenuo dalje.

Uskoro je postalo neizdrživo vruće i morao sam napraviti veliku podnevnu pauzu. Stacionirao sam se podno jednog bora, najeo se i otkunjao jednu rundu. Po buđenju nastavih dalje i uskoro sam opet bio kod vode. Ovaj puta voda je bila iz cijevi.

Lijepo se bilo osvježiti. Nastavio sam hidriran i zadovoljan sve do velike uzbrdice.

Okoliš je već danima isti. Pomalo je monotono, a tome doprinosi i malena udaljenost koju prolazim svaki dan. Bez obzira na to uživam biti ovdje.
Oko 18 sati našao sam si kamp mjesto i spustio sidro.

Bila je lijepa večer. Lagano sam kuhao, jeo i promatrao zalazak sunca. Takvi trenuci su neprocjenjivi. Potpuna tišina, svjetlost dana polako mijenja svoju boju i postaje noć, a onda u jednom trenutku događa se čarolija…sunce obasjava oblake čudesnim sjajem što oni uzvraćaju raskošjem boja i oblika. Tada čovjek biva nagrađen, potrebno je samo podići glavu…