50. dan: Milja 697 – Kennedy Meadows (702): Zbogom južna Kalifornija

Nije bilo potrebe za ranim ustajanjem pa sam spavao malo duže. Ubrzo sam bio na trailu.

Nisam dugo hodao kada sam naišao na rijeku Kern. Lijepo je bilo vidjeti veću količinu vode i slušati šum tekućice.
Krajolik se pomalo mijenja. Neke nove boje, oblici…

Bio je užitak hodati ovim prostorima. Ravnica s mnoštvom boja i oblika koji su se razlikovali od svega do sada viđenog. Uskoro sam izbio na cestu kad eto opet poznatog lica – Josyn. Nakon kratke ćakule gledamo karte. Ne znamo u kojem je pravcu general store – okupljalište hikera i mjesto opskrbe. Ipak, nakon kratkog gruntanja krećemo se i dolazimo do table.

Nastavljamo prema general storeu. Kada smo se primakli dovoljno blizu prolomio se gromoglasan pljesak i ovacije. Naime, svaki novopristigli hiker dobije pljesak, pa smo tako dobili pljesak i mi….i to kakav. Osjećaj je bio dobar. Ne možeš skinuti osmjeh s lica. Zatekao sam mnogo poznatih hikera i u prolazu smo se pozdravljali, a onda u masi ljudi ugledah Carstena! Crawlersi su ovdje. Urlik zadovoljstva s obje strane i grljenje. Fascinantno je, umirovljeni bankar iz Njemačke dere se iz petnih žila grleći me kao da smo ratni drugovi. Ovaj Put zaista nađe načina da ljude podvuče jedne drugima pod kožu.
U trail registerima sam Crawlersima imena čitao danima. Slutio sam da ću ih zateći ovdje. Naravno, tu je bio i Matt.

Nažalost, već sutra ujutro odlaze dalje. No, bilo je lijepo ponovno ih vidjeti. Zanimljivo je da im se pridružila i jedna britanska hikerica imena Nicola. Kažu da su mi našli ljepšu zamjenu ista imena 🙂
Nakon susreta sam otišao postaviti šator dok još ima pristojnih mjesta. Zatekao me čak i stol…

Potom sam se vratio na terasu general storea i druženje se nastavilo. Trebalo je nadoknaditi vrijeme s Crawlersima.