17. dan: Cougar crest trail (275) – Creek (286): Aussie Crawl (geneza vjere 1)

Probudio sam se kad i ostali hikeri. Netko sprema doručak pa sam malo pojeo i odmah potom zaputio se u UPS ured po Cedevitin paket. Noge mi se nikako nisu oporavile od hodalačkih perverzija filmske ekipe. Gegam se kroz grad, a ruksak me podsjeća da je tu. Dolazim u ured i preuzimam paket. Žena na šalteru kaže: ” Znam po što ste došli.” Primivši ga umalo da ne padoh na stražnjicu. Bijaše jako težak.

Otvorivši ga vidim i zašto je težak. Tko god ga je punio bio je široke ruke. Uzimam stvari poput bombona i Cedevite, ali i punjač za mobitel. Višak sam podijelio hikerima. Bijahu zadovoljni.
Nastavio sam kroz prekrasni Big Bear Lake i izbacih palac ne bih li me netko prebacio do traila.

Nisam dugo čekao. Ubrzo mi staje bijeli Mustang kabriolet. Vozio ga je umirovljeni pukovnik zelenih beretki američke vojske – John. Kaže da svaki dan pošto odbaci kćerke do škole pokupi pokojeg hikera. Usput me odvezao do trgovine kako bih kupio ponešto hrane.

Obojice kupismo što trebasmo i začas smo bili na Cougar Crest Trailu – dvije milje dugom odvojku što se veže na PCT. Prije pozdrava reče mi da je fan Game of thronesa i da bi rado posjetio Dubrovnik. Ohrabrujem ga, a onda me pozdravlja uz opasku da je PCT ogroman poduhvat i da dobro zna što znači tegliti 20 kg na leđima po cijele dane.

Pošto je otišao natrpao sam sve u ruksak i malo presložio. Stavivši ga na leđa ostao sam šokiran težinom. Ha ništa. Nosi uz brijeg i šuti. Prošavši nekoliko kilometara padam s nogu. Jedem Snickers i razmišljam. Ta hajde da provjerim stanje s vodom na terenu. Otvorim papir kad ono dobre vijesti. Vode ima dovoljno uz dionicu koja slijedi. Nije vrijeme za turbo oprez i crne rezerve. Prolijevam dvije litre. Fascinantno je kada je čovjek na rubu onoga što graniči s teškom boli pri nošenju koliko puno znače dvije litre. Odjednom sam puno lakše išao. Ipak, noge su bile bolne, a pojavila se i nova bol – svod lijevog stopala.

Nakon određenog vremena stajem da se odmorim i iscijedim tekućinu iz žuljeva. Dolazi Tbird, a ubrzo potom i Harmon. Njega nisam vidio od Juliana. Ugodno iznenađenje. I dok smo pričali dogegao se i Matt. Hah, veselju nema kraja. Oboje smo zadovoljno trljali ruke. Nismo se nadali da ćemo se sresti tako brzo. Odlučio sam s Mattom hodati ostatak dana da štedim noge.

Hodnja je prolazila u lijepim i smješnim razgovorima, a ubrzo smo došli i do spaljenog dijela šume. Iako na prvi pogled šokira toliko spaljene zemlje obojica smo zaključili i da smrt može biti lijepa…..no ne predugo.

Došli smo do vode, a tu smo sreli Adama, Kayu i Claudea. Došao je i Jeff. Skuhali smo si kasni ručak na obližnjem kamenu, a onda, kao iz vedra neba, poput vanzemaljca ili padobranca, iz čista mira, ničim izazvan niti zadužen posjetio nas je Aussie Crawl. Iznimno uredan za ovaj dio puta, kao da je sletio u ovu divljinu, pomalo debeljuškast, zaraznog australskog naglaska zapodjenuo je s nama razgovor. Nije puno dvojio niti taktizirao. Krenuo je niskim startom: ispričati ću vam kako sam u Francuskoj gotovo umro. O ne, pomislio sam. Još jedan lažnjak. Od tog trenutka Aussie Crawl je šivao priču na priču. U pleter su bili upleteni toliko ljudi da im više ni ne pamtim imena. Samo znam da su bili pisci, redatelji porno filmova, doktori i kriminalci, a kao specijalnost mu je bio Charlie Manson – notorni američki psihopat o komu je znao pregršt detalja. Ruku na srce, čovjek je apsolutna enciklopedija. Zna toliko detalja o Američkoj povijesti da se uz njega osjećaš poput neznalice. Stručnjak je i za PCT. Bacio sam mu par tricky pitanja ne bih li ga ulovio u neobranom grožđu, no nisam uspio. Prepješačio je PCT dva puta i znanjem je sve držao u šaci. Pitah ga gdje je mt. Baden-Powel, s obzirom da mi nitko od hikera nije na to pitanje davao odgovor. Reče da nas čeka odmah po izlasku iz Wrightwooda. Hah, nije lako vjerovati kada netko s takvom lakoćom baca informacije.
Dođosmo do kamping mjesta. Bila je večer, a Aussie Crawl je želio napraviti još pokoju milju, no zaustavismo ga. Ostani s nama, ta večer je; rekosmo, a Aussie Crawl pristade uz zagonetni smješak.
Ja sam u međuvremenu, uz Mattov prijedlog, odlučio nabaciti cowboy camping. Spavanje samo u vreći. Pogledavši moju vreću netrepnuvši bacio je predame nekoliko podataka o tom proizvodu. Kada sam izrazio zabrinutost oko jutarnje rose i mogućeg prokišnjavanja vreće smirenim je glasom rekao da je vreća nepropusna.

Lijepo sam se smjestio u vreću i slušao priče Aussie Crawla: prvi Australac na pct-u, biciklom uzduž pacifičke obale, priča o osnivaču Darn tough čarapa, John Muir…. Čovjek nije prestajao pričati tri sata, a što je najbolje, nije bio dosadan. Ipak, čovjek se nakon nekog vremena zapita o autentičnosti priča i informacija.
Iz moje perspektive to je ovako izgledalo:

A onda se dogodila prijelomnica večeri. Povukla se tema o marihuani na što je rekao da ne smije pušiti jer postaje paranoičan. Aussie Crawl je nakon kraće pauze izustio: “Ne bih vas htio plašiti, ali….”, a potom započeo s pričom kako mu je jednom kriminalac prijetio pištoljem. Jedva je preživio nakon čega je pao u tešku depresiju. Lijekovi nisu pomagali pa su mu prepisali lijekove za PTSP. Na njih je imao teške reakcije i potpuno ga je slomilo. Završio je na psihijatriji gdje se svakodnevno pitao, gledavši ljude oko sebe, zašto je tamo. Potom, uz tikove očima, reče da pije lijekove i da je na PCT-ju da pronađe mir i da se skine s lijekova. Večer je završio s par spontanih priča o Charlieu Mansonu i njegovim vezama s PCT rutom.

Ležao sam u vreći zureći u nebo. Razmišljao sam o nadahnuću s kojim Aussie Crawl priča o Mansonu, o svojim lijekovima, tikovima i bezazlenom licu. Razmišljao sam o svim njegovim pričama. Kada bih sve što je Aussie Crawl pripremio za nas htio zapisati mislim da ne bi stalo u sve knjige svijeta…takav sam barem osjećaj stekao.
Sami u šumetini s Aussie Crawlom….ta tko je on i odakle se stvorio? Je li taj susret bio stvaran, jesmo li Matt i ja preživjeli? Dani koji su uslijedili otkrili su nam neke nove spoznaje o Aussie Crawlu, no to ću vam ispričati kada tome dođe vrijeme.