15. dan: Black mountain road (190) – Interstate highway 10 (209): svaki dan nova avantura
8 svibnja, 2016
17. dan: Cougar crest trail (275) – Creek (286): Aussie Crawl (geneza vjere 1)
15 svibnja, 2016
Jučer su nas Koreanci ostavili u motelu koji se pokazao prilično dobrim. Probudismo se i valjalo je oprati odjeću, što smo i učinili. U 11 je check out i morali smo krenuti. Po izlasku iz motela Jack the killer je izrazio želju da ide u KFC. Pozdravili smo se. Ja sam odlučio stopirati do trail angela Ziggy and the Bear. Hm….u kojem pravcu krenuti. Izvadih kompas. Istok je bio meni s desna. Ok. Znači, stopiram 10 metara od motela. Nije problem. Za deset minuta stala mi je Gabriela, mlada trgovkinja. Ne zna što je pct, niti gdje su Z&B. Pokazujem joj kartu i pomoću gps-a saznajem gdje nam je ići.
Kroz desetak minuta dolazimo do cilja, a Gabriela mi ostavlja broj telefona u slučaju da me treba odbaciti do ceste za Big Bear. Osvrćem se, a iza mene planina s koje se jučer spustismo. Veličanstvena…..
Stojim ispred kuće. Izlazi Bear i poziva me unutra.
U dvorištu zatičem Charlija, Carstena….upisujem se u knjigu, Bear me fotografira za arhivu, a što je izgledalo slično ovome:
A tada netko dovikuje moje ime. Oh, pa to je Tortoise – Matt. Kakvo iznenađenje. Bilo je oko podneva. Skuhao sam si ručak i ugodno ćakulao s hikerima. Došao je i Jotham iz Izraela kojeg sam upoznao nekoliko dana ranije. U 16 sati dogovoreno je da nas voze u San Bernardino na autobus za Big Bear.
Velika većina preskače zatvorene dionice. Naprosto nije moguće proći tim dijelom puta, a alternative ne postoje.
Po dolasku u San Bernardino svratismo u trgovinu, a uskoro i krenusmo crvenim autobusom za Big Bear.
Put je prošao dobro. Big Bear sa svojim drvenim kućicama naprosto oduzima dah. Nažalost nisam mogao fotografirati.
Prvo su izašli oni koji odsjedaju u hostelu, a potom i ja jer me pozvao Thirteen u Black forest lodge. Izlazim iz autobusa i pozdravljam Tortoisa koji odlazi dalje do jednog trail angela. Kuc kuc. Otvara mlađi gospodin i govori mi da je bungalov 17 prazan te da su otišli ranije. Hm. Jeste li sigurni, upitah. Ovaj potvrdno odgovara. Hm, gdje sad. Pada mrak, 19:30 je. Krećem prema hostelu. Baterija na mobitel pri kraju. Sad sam već pomalo zabrinut.
Pronalazim hostel. Dočekuje me gazda i govori mi da je pun. Ipak, probat će nešto srediti. Dok je sređivao druge goste zove me Thirteen. Kaže da su u bungalovima. Dogodio se neki nesporazum. Ponovno odlazim do bungalova. Thirteen je izašao i napokon smo se rukovali. Ulazim, a u bungalovu gomila hikera. Miris kuhane hrane i smijeh dominirali su prostorom. Thirteen ne propušta niti jednu priliku da me predstavi kao koreansku tv zvijezdu, pa je to učinio i ovaj puta. Pronalazim kutak gdje ću spavati. Sutra idem po Cedevitin paket i onda krećem dalje na trail.
Vidjet ćemo što donose dani predamnom. Do Wrightwooda je 4-6 dana i navodno je najavljeno lijepo vrijeme.
