18. dan: Creek (286) – milja 304: muke po kanjonu (geneza vjere 2)

Noć je bila očajna. Temperatura potpuno u minusu. Aussie Crawl je bio pravu jer nas je pokušao odgovoriti od cowboy campinga. Na vreći za spavanje led….mnogo leda.

Po drugi put u par minuta pokazuje se da je Aussie  Crawl bio u pravu – vreća nije promočila.
Spremamo se, i polako dižemo sidrad. Matt odlazi prvi, a ja za kojih desetak minuta. Pozdravljam Aussie Crawla neznajući da je to naš posljednji susret…barem za sada.
Od jutra me okružuje lijepa priroda i hodam s guštom. Ipak, bolovi su sveprisutni.

Nakon osrednje hodnje dolazim do potoka gdje sušim vreću, jedem i točim vodu. Ubrzo se skupljaju i drugi hikeri: Nicole, Tbird, Jeff, a dolazi i Matt.

Matt i ja odlučujemo osvježiti umorne noge. Osjećaj je bio božanstven….

Ubrzo nastavljam i zbog nepažnje gotovo da nisam pao u potok. Ipak, u vodi je završio samo štap za hodanje koji sam malo lovio po potoku.
Korak po korak i nakon kojeg sata dolazim do novog recipijenta. Naravno, zaustavio sam se i odlučio pričekati Matta.

Dugo smo se zadržali, a došli su i Nicole, Carsten, Puck zvani Gretzky i još poneko.
Nakon bućkanja, nastavljam duž kanjona rijeke Deep creek. U početku sve bijaše besprijekorno….osim što sam toliko ohladio noge da su užasno boljele dok sam hodao.

Ubrzo sam dosegao i mile marker 300.

Potom je uslijedila mukotrpna potraga za camping spotom. S lijeva teški nagib, s desna teški nagib. Naprosto nije bilo mjesta za kampiranje. Satima sam hodao i večer se polako primicala.
Napokon, točno pred zalazak sunca našao sam mjesto. Ubrzo je došao i Matt koji se zmjestio na obližnje brdašce. Komarci su bili neumoljivi.

Skuhao sam si večeru i misli su spontano rezonirale o Aussie Crawlu.

Zaspao sam iscrpljen.
Tko zna što donosi sutrašnji dan.