Kamping mjesto i nije bilo bogzna što, ali što je tu je. Nema puno biranja na određenim dijelovima.
Jutro je prolazilo u veselju, Branko nas je izuzetno uveseljavao, no unatoč tome nije bio njegov dan. Mučio se s hodanjem i to je bilo vidljivo.
Cijelo nam je jutro bilo obilježeno očekivanjem grada Valpova, odnosno Marininim gradom. Njena je sestra Sonja organizirala pravu zabavu za nas i trebalo je doći do tamo.
No, prije toga dospijeli smo do kilometra 200. Wooooohhoooo, pomislismo.
U Valpovo smo došli nešto nakon 13 sati gdje nas je dočekala dobra ekipa.
Među inima i Matko Šutalo, gradonačelnik Valpova s kojim smo dogovorili suradnju na više razina.
Nakon što nas je g. Šutalo proveo gradom, upoznao nas s povješću grada Valpova, te vratio Marini i njezinim prijateljima, Popcorn, koja se na naše oduševljenje,baš kao i mi, istuširala, nas je počastila trudom pečenja roštilja.
Draga naša Popcorn, bez nje bi ovo putovanje bilo znatno siromašnije….zato se trudimo, nas trojica, tetošiti je, ali na naš, malo čudni način 🙂