CLDT dan 10: Valpovo (200 km) – Kilometar 220

Ustali smo se relativno kasno, što je bilo i za očekivati. Doručkovali smo, zahvalili našim domaćinima i krenuli prema centru Valpova. Već od samog jutra je bilo vruće pa je hodanje bilo zamorno.

Ipak, stigli smo i popili piće osvježenja, a pridružio nam se i gradonačelnik Valpova Matko sa zamjenicom, pa su nas poveli u razgledavanje nadaleko poznatog dvorca Prandau-Normann (valjda sam dobro zapamtio)

Valjalo je i krenuti na put pa smo se pozdravili, malo opskrbili i krenuli van grada.

Put je bio dobar, no komarci su bili neumoljivi već u startu.

Prošli smo i kroz nekoliko sela, kupili si ponešto u trgovini, no debela svinja je bila preteška za nositi pa smo preskočili ovu ponudu.

Došavši u Zelčin taman je iz dvorišta izlazio jedan gospodin. Nije puno dvojio pa nas je pozvao na hladnu, bunarsku vodu. Nismo ni mi dvojili već ušli u dvorište. Dvorištem je dominirao old timer – stari sauger – stroj na bukova drva. Taj je stroj korišten u filmu Sokol ga nije volio u sceni gdje Šima i Benoš vrše žito. Vrijedna starina, pomislih.

U Zelčinu smo krenuli na polja gdje caruju komarci. Tu smo zatekli i pastira iz Harkanovaca gdje smo svratili na hladno pivo. Pred trgovinom živo…..čuli su za nas na radiju 🙂

Po izlasku iz Harkanovaca uskoro smo naišli na polja kamilice. Divan nas je miris hipnotizirao, a komarci podsjećali tko je ovdje gazda.

Tu smo odlučili i kampirati.

U rojevima su tražili naše krvi, bez pregovora, na naglo. Otišao sam malo u polja kamilice da snimim par fotografija jer ovakvo što se ne viđa svaki dan.

Adidaske su požutjele od peludi kamilice. Srećom, volim žutu boju 🙂

Komarci nisu posustajali još jako dugo. Srećom, šatori su ipak prevelik zalogaj za male gadove.

Nisam stavio prekrivku za kišu. Iskreno se nadam suhoj noći….ček ček, u daljini čujem grmljavinu, a vlaga pojačava. Možda bi ipak bilo bolje da stavim rain fly…..ali vani je toliko komaraca. Uf….