CLDT dan 103: Popovići (2239) – Kilometar 2264: Radosno prema cilju
17 rujna, 2018
Upoznaj Hrvatsku osobno – Teslin priručnik za hodače
7 prosinca, 2018
Padao je mrak predzadnjeg dana, a pred nama su se ukazala poznata lica. Prvo Marina, naša stara i dobra suhodačica, prijateljica, trailmakerica četiriju sekcija – A1, A2, A3, te B1. Susret nas je oboružao, grlili smo se i u nevjerici gledali da li je to stvarno ona. Autostopom je došla do Prevlake. Reče da je morala biti tu kada završavamo ovaj veliki projekt. Nismo još slegli dojmove, a autom direktno iz Vinkovaca je farovima parala mrak ekipa koja nas je i otpratila prvog dana na ovo putovanje, koji su s nama hodali prva dva dana pravivši nam društvo, krojeći nam logističku pomoć u Slavonskoj ravnici. Igor Nađ, Alen, Dragica, Tomislav i Mario…… Još jedan šok. Povukli su skroz iz Vinkovaca preko Bosne da svjedoče ovom danu, da budu podrška, baš kao i na početku. Takva se predanost rijetko nalazi, i bio sam posve svjestan toga. Osobito nakon svih peripetija i svinjarija koje su me pratile putem u utjelovljenju ljudske sebičnosti i kratkovidnosti (ali ne one fizičke).
Tin, Dinko, Matt, Olga, a sada i Marina te vinkovačka ekipa i moja malenkost smo se smjestili u beach bar, a vlasnik kada je čuo našu priču nije mogao sakriti čuđenje. Ponudio nam je da kampiramo na tratini pokraj bara, no veselje se produžilo dugo u noć pa smo pozaspali po sofama beach bara, po hamocima, te dvoje i u šatoru.
Osvanulo je sunčano jutro, a mi smo pokupili banner i ploču koji nam je poslao vrijedni Tihomir Klement iz Zagreba. Igor je krenuo postaviti ploču i banner na najjužniju točku, a mi smo se pomalo krenuli spremati na posljednju hodnju CLDT-a. Sunce je već dobrano zapeklo, a prtiti ruksak posljednjim kilometrima CLDT-a je bilo više osvježavajuće nego naporno.
Neobično je teško opisati koliko je dobrote i dobrih namjera u ovo četvero ljudi. S pravom ih zovem prijateljima! Marina, Igor, Olga i Matt.
Tin i Dinko su zabilježavali svojim kamerama naš svaki korak, a za ono što će postati dokumentarni film o Croatian Long Distance Trailu. Bez tog filma će biti teže ljude uvjeriti da je hodanje po ovom trailu uzbudljivo, dobro, lijepo i moguće. I svaki novi film o ovom trailu će biti veliko bogatstvo, a biti će ih. Film će, dakle, biti inspiracija. Vizija koju sam kao pas slijedio još od prije odlaska na Pacific Crest Trail je podrazumijevala upravo to – prvoklasni, inspirativni film koji će govoriti o Croatian Long Distance Trailu na način da inspirira. Nakon mnogo novaca, vremena, učenja, pokušaja i promašaja znam da imamo dobru stvar u rukama. I ne samo dobru stvar, nego imam i prijatelja. Tin i ja smo postali dobri prijatelji, fighteri za CLDT. Oboje smo vidjeli onkraj ideje, progledali smo i povjerovali da će ovo postati velika priča, da će zaživjeti na način kakav je skriven ljudima koji nisu vidjeli ono što smo mjesecima gledali Tin, Marina, Matt i ja. Na nama je sada da sve što znamo ugradimo u mozaik ove pozitivne priče i pokažemo svijetu što se može kada šačica ljudi ustrajno slijedi jednu ideju uz mnogo pozitivne energije.
No, valjalo je krenuti prema kraju. Bilo je 8:30 ujutro, a mi smo koračali posljednje korake za mene 2266 km duge hodnje. A na samom kraju opće veselje!!!!!
Igor, Tomislav, Alen, Dinko (dole), Mario, Tin (dole), Nikola, Dragica, Ivo, Olga, Matt, Marina
Bijahu tamo i snimateljske ekipe HRT-a, te Ivo Radonić, zamjenik načelnika općine koji nas je dočekao s hladnom vodom. Uslijedio je i neizostavni vrisak kojim sam ispuhao dio svega što se nakupilo u meni kroz ova 104 dana. Uletio sam u zagrljaj Vinkovčana, rukovao se s Ivom, a potom i dao izjavu za HRT.
Prehodao sam sveukupno 2266 km, zabunom sam izostavio 12 km, no to nije uopće bitno. I onako CLDT je dugačak 2109 km, prema sadašnjim saznanjim, jer dosta sam lutao putem, išao nekim stazama koje sam kasnije u pravljenju originalne rute izbjegao zbog neprohodnosti, nelogičnosti ili zato jer sam zaključio da je neki drugi put bolji.
Još je trebalo dati posljednje izjave za Tina. Smjestili smo se uz tvrđavu i jedan po jedan izgovarali dojmove. Emotivan trenutak. No, i to smo uspjeli odraditi i još je samo trebalo uložiti ponešto volje da se udaljimo od završetka staze. I emotivno i fizički. Nije to bilo lako. Evo, kraj, ali što sad? Znam, ovo je KRAJ I POČETAK!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Da, bio je to kraj jedne lude hodačke godine. Hrabrosti, ludosti, vizije, ustrajnosti i prijateljstva nije nedostajalo. Sada je na vama red da se upustite u ludoriju zvanu Croatian Long Distance trail!
