CLDT dani 31 i 32: Sveti Martin na Muri (615) – Kilometar 639: dan mladosti

Zero dan u Zagrebu je prošao dobro. Uspio sam riješiti svu papirologiju (hvala Sandra). Nakon više od godine dana postao sam ponosni vlasnik zdravstvenog osiguranja. U Hrvatskoj je ta kategorija zajamčen Ustavom, no to nužno ne znači da možeš imati zdravstveno osiguranje. Godinu su dana referenti kršili moja ustavna prava i nikom ništa. Srećom nisam obolio niti jednom.

Na trail sam se vratio u pratnji sina Ruđera, nećaka, brata, oca i prijatelja Ludog. Pokupili smo Matta iz toplica, Marinu skupili sa željezničke postaje i oko 11 krenuli s najsjevernije točke prema jugu koračajući prve korake sekcijom B.

Braća Daltoni i pas Adža Badža su bili spremni, a logističari Damir i Ludi već na putu da nas presretnu u prvom selu.

Krećući se po selu Marina je vidjela trampolin….. već sljedeći trenutak skakutala je poput djeteta. Srećom, vlasnici nisu bili ovdje.

Dosta smo se kretali asfaltom, a tu i tamo bismo presjekli po nekakvom traktorskom putu.

Ruksake smo dali logističarima. Bilo je poprilično vruće, pa smo iskoristili činjenicu što ćemo se ponovno susresti s logističarima.

Pred kraj dana naišli smo i na nešto šume. Komarci su malo kvarili, ali hladovina je nadoknađivala.

Nećaci su vrlo izdržljivi i niti u jednom trenutku nije bilo kuknjave. Mnogi bi odrasli čovjek mogao naučiti od ovih dečkiju! Sve ukupno su prehodali 20 km, dok se Ruđer švercao s dedom u autu 🙂

Naravno, šumske životinje izrazito uživaju u televizijskom programu pa je neki mamlaz našao shodnim ostaviti televizor usred šume.

U 18 su sati dečki otišli, a nas smo troje nastavili s ruksacima. Moram priznati da mi je dobro legao na leđa. Nedostajao mi je cijeli dan taj neki poguranac odostraga.

Zakampirali smo kojih 5 km od Varaždina. Sutra ujutro smo dakle u Varaždinu, tek toliko da znate. Nastojat ćemo se brzo maknuti iz grada, no to je uvijek izazov 🙂