CLDT dan 30: Vratišinec (599) – Sveti Martin na Muri (615): najsjevernija točka CLDT-a i kraj sekcije A

Lijepo smo se naspavali kod Međimurske prirode. Imali smo Wi-Fi, a i Tv, pa smo za razonodu gledali Big bang theory i dobro se nasmijali.

Ujutro nas je Siniša prebacio do Vratišinca odakle smo krenuli dalje.

Ubrzo nakon što smo izašli iz Vratišinca pogodili smo kilometar 600. Nažalost, unatoč ljepotama koje smo viđali u Međimurju naišli smo na mnogo divljih odlagališta smeća. Nije to lijepo za vidjeti, svatko će se složiti, no nije to niti tuđi problem. Smeće je naš problem. Daleko od očiju – daleko od savijesti…..da, ako ne boraviš u prirodi. Na ovom smo se putovanju nagledali svačega, no odlagališta smeća su uvjerljivo najgora.

Napravili smo oznaku za 600. kilometar od odbačenih guma kao upozorenje i vrisak ljudima da progledaju. Pobogu, ti što bacaš otpad, pa čak i omot od sladoleda, ajd nemoj bit seronja/ica, zagađuješ svojoj djeci, ako si već toliko slijep da ne vidiš druga živa bića kojima od staništa radiš pakao…..seronjo jedan bezobrazni! Ako te ulovim, vjeruj mi, naljutit ću se, a onda imaš posla s jednim jako upornim tipom!!!!!!!!

No, pustimo budale. Hodati je bilo zahtjevno zbog sunca, no davali smo sve od sebe da dosegnemo kraj sekcije A, odnosno Sveti Martin na Muri.

A onda smo, u pola 12, došli do najsjevernije točke CLDT-a – Svetog Martina na Muri.

Woooooooohhhhooooooo. Prolomio se vrisak. Stigli smo!

Tamo su nas dočekali Siniša Golub, koji je glavni i odgovorni za pravovremeno postavljanje ploče na Muri, te Ivana Knez – direktorica turističke zajednice koja nas je počastila mesom iz tiblice i sirom.

Eto, završili smo prvi od tri dijela. Umorni i dehidrirani zadržali smo se kod Mlinarevog kotača i odlučili pričekati Damira da dođe po nas. Naime, sutra nam je zero day jer moram obaviti neke poslove po Zagrebu.

Uskoro su došli i prvi posjetitelji koji su vidjeli našu novo postavljenu tablu.