CLDT dani 31 i 32: Sveti Martin na Muri (615) – Kilometar 639: dan mladosti
31 svibnja, 2018
CLDT dan 34: Kapelec (668) – Filićev dom – Ravna Gora (696): Danijelinim putevima
4 lipnja, 2018
Ujutro je bilo izrazito glasno. Ptice su pjevale simfoniju. Imao sam osjećaj da se nalazim u Južnoj Americi. U jednom je trenutku propjevala i sova. Sve nas je probudila činjenicom da se nalazila valjda 10 metara od nas.
Ipak, događaj jutra je bio komarinjos. Nekako se prikrao u šator i cijelu noć imao zabavu.
Jutarnja čarolija je bila na najjače, no glad nas je opako tjerala naprijed.
Već ujutro smo i službeno napustili Međimurje.
Odmah smo ujutro došli do Varaždina………ljudi hitahu na posao, a mi u McDonald’s. Da, učinismo taj krimen: nakon 33 dana sarmi, čobanaca, roštilja, gibanica i fritaja nismo se odlučili za domaću kuhinju! Streljajte nas 🙂
Samo zbog puritanaca domaće kuhinje naručili smo masu burgera. Woooohhhoooo.
Marinini prijatelji Lucija i Filip su nas vrhunski dočekali i ponudili nam hrane i koječega. Čak i tuš…..nisam se želio tuširati…..nije se isplatilo. Znam biti prljav i dobro se s tim nosim, osim jednog dijela tijela 😉
Ipak, teškom mukom smo se maknuli od grada i kroz polja se kretali prema jugu.
Tada ja uslijedilo neugodno iskustvo. Osim žestokog smrada gnoja, koji se još nekako i podnosi, uz put smo stalno nailazili na divlja smetlišta.
Mislim da Hrvatska može bolje od ovoga!
Bila su tu i upozorenja koja doslovno ohrabruju počinitelje da još bolje rade sranja.
Od svih vrsta otpada najgorim smatram odbačenu plastiku.
U daljini smo gledali Ivanščicu. Bila je sve bliže i bliže.
No, dok smo se kretali poljima počelo nas je zatvarati sa svih strana. Oluja je malo po malo gutala prostor oko nas. Počela je utrka s kišnim kapima.
Jedini komad lijepog neba je bio ispred nas, no i taj komad je pomalo nestajao ukazujući na oluju koja se spremala.
Kiša je počela taman pred selo, a kada smo se primakli lokalnoj birtiji krenuo je i pljusak. Da, ponovno smo stigli pod krov na vrijeme.
Uskoro sam se javio i Danijeli koja se javila da nas želi trailenđelirat. Nismo ni okom trepnuli a Danijela je došla po nas i prebacila nas do sela Voća gdje smo se otuširali, najeli i dobro naspavali. Pokazalo se to kao odlična odluka jer drugi dan baš i nije bilo mjesta za noćenje.
