53. 674-693: Lijep dan u Coloradu
7 lipnja, 2022
55. 707-721: Iz Salide u visine
13 lipnja, 2022
Probudio sam se u 5.30, iako je bio dogovor da ustajemo u 6. U 5.55 pak iz Bruninog mobitela kreće Fear of the dark. Ustajem i spremam se brzinom munje, stigao sam čak i dignut drona.
Krećemo oko 7 punom snagom s nakanom da stignemo na Monarch pass što prije, a od tamo do grada Salida.
Prva pauza na Marshall passu, pala mi energija brutalno, valjalo je nešto pojesti. Dok ja još obilno jedem Bruno već gotov s objedom. Taj trend sam već ulovio ranije, kroz zadnja dva tri dana. Dok ja usisavam sve što mi padne pod usta, Bruno jedva da jede. Barem prema mojim, thru hikerskim standardima. Jebate, jedeš kaj vrabec, dometnuo sam.
Na stazi je bilo i snijega, mokrog, dobrog za propadanje u nj. No, nije nam mnogo smetao, a vrhunski vidici su nas inspirirali.
Nakon 7 milja dospjeli smo na križanje. Lijevo je zapadna ruta, a desno istočna. Krećemo lijevom. Još 7 milja do prijevoja.
Naravno da nas je pratio i snijeg. Ali ništa strašno. Pred sami prijevoj sam skinuo slušalice i dobacio Bruni – imam ga, trail name. Pa ti si vrabec koliko malo jedeš – Sparrow. Nasmijao se i prihvatio svoje ime. Već je u trgovini krstio svoje trail ime.
Naizad, oko 13.30 došli smo do continental dividea na Monarch passu.
Ima i trgovina pa smo trgnuli po Colu i krenuli sa stopiranjem. Na drugoj se strani zavoja nalazila i Peppermint, pa kad joj je stao lik preporučila je i nas za povesti.
Ubrzo smo bili pred hotelom i checkirali se. Brzinski tuš i trk u downtown na pizzu. Preporuka lika koji nas je dovezao, a i domaći Saliđani su me tu vodili 2019. Dobra pizza.
Na povratku u hotel navraćamo do praonice rublja no na svakom koraku srne. Kosjenkina obitelj. Prilično su udomaćene i krotke. Zamolile su nas da Kosjenki ponesemo metar trave, no odbili smo uz izgovor da su nam pune ruke vrećica iz trgovine.
Vratili smo se u sobu u pola 8. Ode vrijeme na pizdarije umjesto na odmor, žalio sam se Bruni. U hotelskoj sobi sam udarao po jagodama, čipsu i za kraj velvet kolaču….uh, izvrsno. Sparrow je u nevjerici gledao gdje trpam, ali sve je teklo glatko. Hikerska glad je gadna stvar. A onda pogled u planine i kijamet koji se gore spremao. Bilo je dobro biti u gradu.
Sutra nazad u planine…..već sam 16 dana bez odmora, pomalo osjećam na tijelu zamor. Do Leadvilla pak 6 i pol dana.
