01.06.2022., srijeda.
Nema žurbe, čekam da mi sunce ugrije zamrzivač u kojem spavam, a onda u maniri penzionera spremam stvari. Današnji cilj 17.9 milja. Hm, poznat broj…. Nema potrebe za ubijanjem i klanjem nogu. K tome, spuštam se gotovo cijeli dan.
Ipak, prije spuštanja uspon do prijevoja San Luisa, tzv. 14era. Ima preko 14000 ft. i jedan je od 58 u Coloradu. Ljudi ih skupljaju ko djeca sličice nogometaša.
Nakon prijevoja spuštanac u dolinu. Sjećao sam se ove doline. Išao sam u drugome pravcu i proklinjao sam uspon dug dobrih 14 milja. Sada sam zviždeći se spuštao dolje.
Nakon dva sata stajem na potok. Vrijeme je za doručak. Uskoro su se pojavili Logan, Squeeks, Cruise Control i Cache. Malo ćakule i krećem dalje sa spuštanjem s planine.
A onda flash back. Čekaj, čekaj. Pa ovdje sam kampirao 2019. Štoviše, ovdje je snimljen kadar za završni monolog. Divno. Kakvo legendarno mjesto za mene.
U nastavku sam susreo Loraxa, čovjeka koji raskrčuje stazu od srušenih stabala. Ne dobiva plaću, naprosto to radi kako bi koristio hikerskoj zajednici. Zajedno smo se spuštali s planine u ravnije predjele i raspravljali o raznim temama.
Kod trailheada njegov autu i spavaonica. Pridružio nam se i četverac na čelu s Loganom, slavnim luksemburškim hikerom. Odlučili su tu kampirati, no ja sam nastavio dalje unatoč pozivu da ostanem.
Trail u nastavku uopće nisam prepoznavao. Čak sam se i okretao i gledao iza sebe no ništa. Kao da tu nikada nisam bio. Prijelazak preko rijeke mi je bio poznat. Ha, tu sam intervjuirao Granny Badass Motherfucker. A onda opet rupa sve do kampirališta uz rijeku gdje sam odlučio noćiti. Kontra smjer radi svoje, a i doba godine. Boje su posve drugačije.