47. 596-618: Kako došlo tako ošlo*

30.05.2022., ponedjeljak.

U 9.15 sam pružio Cricketu ruku. Vidimo se, rekoh. Javljat ću ti situaciju sa snijegom. Potom sam uprtio ruksak i krenuo cestom, odnosno nastavio plavom rutom prema Creedu. U startu sam prešao mostom preko rijeke Rio Grande. Smjelo sam koračao dok su automobili jurili pokraj mene.

Hodanje po cesti nije baš uzbudljivo, štoviše, dosadno je pa sam gledao svaku priliku da nađem kakvu stazicu uz Rio Grande. Tu i tamo bi mi se posrećilo. A onda sam ugledao veliku sablazan – Masonski park.

Prvo sam mislio da se radi o spački, da netko želi nasanjkati svetog Hrvata, ali ne! Na brdu ponad parka sam ugledao kutnik i šestar te naopaku zvijezdu.

Svaki hrvatski atom u meni je protrnuo. Naglo sam dobio vrućicu i počeo se znojiti. Hrvati su najveći neprijatelji masona i moje oči to nisu mogle gledati. Zažmirio sam i tako nastavio cestom. Začuo sam trubljenje automobila. Pretpostavljao sam da trube u znak potpore mojoj borbi protiv zla. Nakon 10 minuta sam otvorio oči. Sile zla su me dovele na sredinu ceste i skoro sam poginio. Sve je to jer se tu nalaze komunisti, masoni, ovioni…

Potom mi je pukao film i prištekao sam se na napuštenu željezničku prugu. Njome sam došao do kampa, pa sam napravio pauzu za ručak. Željeznička pruga me zvala da nastavim dalje. Na pruzi pak srna Ambrozija.

U kratkom razgovoru požalila se na svoj izgled. Kao mlada je pobjedila na nekoliko izbora ljepote u šumi. Uredno je pobjeđivala zečicu Anđu u pripetavanju, a sada joj se krtice rugaju da ima velik nos. Negirao sam te gluposti, udijelio joj pregršt komplimenata i objasnio joj da moram ići dalje: Ambrozijo, vaša dlaka je sjajna poput svinjskom mašću namašćene tavice, kopita su vam tvrda poput slonove pete, a oči velike kao majmunova guzica. Nagovarala me da joj još dijelim komplimenata, ali sam odbio i nastavio prugom.

Sljedeća pauza me zatekla na mjestu gdje se dodiruju pruga i cesta. Tu se nalazio RV park. Kuc kuc, ja došo. Mlada domaćica (čuo sam da je ova riječ dospjela na zao glas otkako sam u SAD-u) me ponudila s pićem. Hoćeš li dr. Pepper ili Coca Colu? Hahaha, zaorio se smijeh praznim prostorom. Colu, molio bih vas, zakašljao sam se i naglo uozbiljio, shvaćajući da sam pretjerano reagirao. Evo vam i zamotuljak s pecanima i cimetom, reče. Dovraga, razmišljao sam. Sok i kolač, oderat će me barem za 10$.

Mnogo su me baka i unuka ispitivale. Baka je bila simpatična. Previjala je rane ratnicima u Prvom svjetskom ratu, znala je sve o žuljevima. Ako zamjetiš da prst crni odsjeci ga, to je gangrena, uzbuđeno me je savjetovala pritom gledajući u sliku pored mene. Naime, baka ne vidi dobro pa je sliku Georgea Washingtona pobrkala s mojim likom. Na odlasku sam je pozvao da posjeti Hrvatsku. Sinko, reče, ljudi u mojim godinama ne putuju. Bilo mi je jasno da baka jedino putuje na relaciji krevet – wc – kuhinja, ali kako bih razbio neugodni muk koji je uslijedio kada sam odlazio prvo mi je palo na pamet da je zovnem u Hrvatsku. Znate što, reče unuka, baka danas slavi 127. rođendan, Cola i kolač su na naš račun. Oh, divno, a koja je tajna tako dugog života, upitao sam je. Zaustila je da kaže, a potom ju je napao grozan kašalj, oči su joj ispale, problijedila je, potom pocrvenila, za kraj poplavila, a unuka ju je trkom odvezla u sobu gdje se čulo Clear, a potom nešto poput tupog udarca i tako više puta. Na pultu sam ugledao svežanj novčanica po 100$. Na papiriću je pisalo “Za bakin rođendan”. Hm, sada joj više ne treba, pomislio sam, uzeo svežanj i nestao prugom dalje.

Sljedeće pauze nije bilo. Pruga je nastavila kroz privatnu zemlju i tuda nisam smio ići. Morao sam ići cestom.

Noge su već otežale kada sam s desne strane ugledao krdo krava i telića. Ispitivao sam ih razna pitanja, poput – da li vam se sviđam? Shvaćate li da nismo ista vrsta? Paše li kad te farmer muze? Odgovore nisam dobio pa sam nastavio prema Creedeu. Odjednom, zaustavlja se pick up truck. Okrećem se, a čovjek mi nudi prijevoz do grada. Skoro mi je pozlilo. Mislio sam da su bakini rođaci u potrazi za rođendanskom lovom. Od šoka i olakšanja poslao sam vozača u rodni kraj. Želiš da mi se poslije smiju jer sam se vozio u autu umjesto da hodam? Odlazi, smeće jedno. Čovjek je posramljeno otišao dalje.

Ulazeći u grad glavna mi je misao bila naći smještaj za ovu noć. Snijeg je lepršao Creedom, jako je zahladilo i želio sam se ugrijati i provesti mirnu noć. Dolazim do jedinog smještaja u gradiću, otvaram vrata i udaram zvonce kako bih pozvao domaćina. Odmah se pojavio, a svojom je pojavom strašno podsjećao na nekog – bio je to čovjek iz pick up trucka. Pomračilo mi se. Ne primamo prostake, dobacio je. A primate li prostake s lovom, uzvratio sam bacajući bakinu lovu na pult. Flop, pljasnula je lova o drvenu podlogu. Domaćinu su se zacaklile oči. Rukom je uzeo snop a drugom gurnuo ključ.

Nakon što sam se smjestio prošetao sam do krčme pojest nešto toplo. Unutra, pak, vesela atmosfera. Na gitari je svirao Crocodille Mike, ocvala country zvijezda, a stolovi puni polupijanih ljudi. Pjeva se, pleše se. Naručio sam ljuta krilca i strpljivo čekao ogledavajući se.

Zabava je dosezala vrhunac kada je žena s mobitelom u ruci nešto došapnula zabavljaču na gitari. Crocodille Mike je naprasno zaustavio pjesmu, uozbiljio se i na mikrofon se obratio prije minutu razularenoj, a sada utišanoj rulji – dragi gosti, dogodila se tragedija i morat ćemo prekinuti slavlje, reče shrvano, te nastavi – naša baka Penelopa je… Brizne potom u plač, a gitara koju je ispustio je bubnula o tvrdi pod. Mikrofonu je prišla starija gospođa sa slikom meni poznate gospođe i završila misao – baka Penelopa je prije koji sat umrla, njena unuka će nam se pridružiti za koju minutu i ispričati nam sve u detalje.

Shvatio sam da nije vrijeme za ljuta krilca. Na stolu sam ostavio 20$ i trkom nestao iz krčme pognute glave.

*osobe, ruta i mjesta su stvarni, ali dobro ste pretpostavili da su neki događaji preuveličani ili izmišljeni. Ovaj dan je bio dosta monoton a ja jako kreativan pri pisanju pa se izrodio miks snova i jave 😁😁😁😁 Želite li još snova s traila javite pa ću ubaciti pokoji post sa zvjezdicom 🙂