41. dan: Hiker town (517) – Cottonwood bridge (536): Prvi night hike

Cijelu je noć luđački puhao vjetar, ni i tome unatoč probudio sam se u 6. Od 7 je sunce bilo iznimno jako i izlaziti iz zajednicke garaže nije dolazilo u obzir. Nitko ujutro nije izašao na trail. Cijeli je dan izgledao otprilike ovako…

Ipak, trebalo je otići na ručak pa smo se nas nekolicina uputili tzv.  suicide van-om.

Veliki je broj hikera boravio kod trgovine u klimatiziranom prostoru. Svatko se zabavljao na svoj način.

Po povratku još smo se malo odmorili i krenule su pripreme za odlazak na trail. Oni koji su odlučili ostati zabavljali su nas ostale.

I naposlijetku, u kasnim popodnevnim satima, krenusmo. U ekipi su bili Topknotch, Gonzo, T-rex, Lobster i ja.

Ubrzo smo došli do kraja puta i zaključili da smo stigli u Kanadu.

Put se nastavio uz otvoreni dio aquaducta Los Angelesa.

Ubrzo smo skrenuli prema sjeveru, a tu se nalazi zatvoreni aquaduct. Cijev po kojoj se može smjelo kročiti.

A onda još jedan susret u nizu…moram priznat da pomalo razvijam simpatije prema zmijama.

A onda je pala noć i pojavile su se zvijezde. Nastavili smo po ravnici. U daljini su se ljeskala žuta svjetla nekog grada, nešto bliže logorska vatra, a iznad nas trilijuni bljestavih točkica. Srećom put je bio širok i ravan pa smo neometano mogli buljiti u svemirska prostranstva.
Nakon nekog vremena uslijedio je odmor. Sjedosmo na beton aquaducta, a onda vidjesmo svjetla i čusmo zvuk motora. Poskakasmo s betona vučući ruksake. Iz mraka se pojavio crni lovac na zmije na motoriziranom biciklu brzine 10 km/h. Prolomio se smijeh.
Nastavili smo brzim tempom. Plan je bio doći do Cottonwood bridgea gdje se nalazi voda. Petorica smo hodali i bilo je teško prilagoditi ritam svima. Počela me boljeti noga, a potom i leđa. Pred kraj sam iscrpljen zaostao s T Rexom. Napokon smo se dovukli i odmah počeli slagati šatore. Bijaše 2:30 sati. Lobster, Top Knotch i Gonzo nastaviše još 7 milja.
Nabrzinu sam se spremio za san i zaspao uz nekakvu tutnjavu sličnu mlaznom avionu.