Prošao je još jedan uobičajen dan u Hiker Heaven-u. Većinu dana sam komunicirao s mojim osiguravateljem u vezi posjete doktoru. Moram ići točno onom doktoru kojeg mi oni srede.
Ostatak dana sam proveo u svom šatoru ili oko njega, odmarao sam, a moj pogled iz šatora je izgledao baš kao na ovoj fotografiji.
Nije baš uzbudljivo ovdje boraviti, kao što i sami možete vidjeti i osjetiti kroz moj blog. Iz divljine, oluja, snijega, vrućine, žuljeva, boli i ljepota u predvidivu svakodnevicu s naglaskom na ispraćaj hikera. Dođu, odmore, operu se, najedu, prespavaju i odlaze dalje… a ja ostajem.
Poslijepodne je Hiker Heaven posjetilo dvoje dragih ljudi.
Sjećate li ih se? To su Frodo i Scout iz San Diega gdje sam odsjeo prvih dana mog boravka u SAD-u i prije samog početka pješačenja. Zaista, njih dvoje su institucija za sebe. S obzirom da su večer prije mog odlaska od njih izbivali od svoje kuće nisam se stigao s njima fotografirati pa sam danas ispravio tu pogrešku 🙂
Večer je prošla uobičajeno, iako je došao rekordan broj hikera bilo je iznenađujuce mirno. Već oko 21 h sam se povukao u svoj šator i ubrzo usnuo. Oko ponoći me probudilo svjetlucanje notifikacije s mobitela. Osiguravatelj mi je napisao adresu ordinacije. Očekuju me sutra. Izvrsno, sutra, dakle, idem doktoru da vidimo o čemu se radi.