Probudio sam se u pet, obavio jutarnje radnje i krenuo oko 10 do 7. Dogovor s Koreancima je da doguram do milje 37 gdje ću ih čekati da zajedno kampiramo.
Na samo početku hodanja staza je prilično atraktivna i bio je užitak hodati.
Vrlo brzo sam sreo Natalie iz Wisconsina i Harmona s kojim sam prehodao dobar dio puta.
Dio koji je uslijedio je bio najneatraktivniji dio puta, no išlo se dobrim tempom. Susreo sam Jessicu, Kayu, Larsa. Bili su lijepi vidici i hodati je bilo pravi užitak čim smo se popeli u planine.
Nakon podosta pješačenja došao sam do milje 37 gdje sam postavio šator i skuhao si ručak. Problem je stvarao vjetar koji je pojačao do brutalnih razmjera.
Sklupčao sam se u duplji drveta i pojeo skuhano obučen u pernatu jaknu i windstopericu. Bijaše užasno hladno.
Odlučih otići u šator da se sakrijem od vjetra. U šatoru me zatekla gomila pijeska. Vjetar ga ja nanio puhajući. Sanirao sam si potom žulj, no vjetar nije popuštao i gotovo mi je odnio šator. Shvatio sam do ovdje nije sigurno ostati. Moram otići unatoč dogovoru s Koreancima. Ostavljam im poruku i odlazim u 5.20. Taman imam vremena stići u Mt. Lagunu prije mraka.
Nakon par minuta hodanja novi šok. Jedan mi hiker govori da je čuo da je jedan od Koreanaca nastradao i da ga je izvlačio helikopter. Sada sam znao da moram do Mt. Lagune.
Vrijeme je postajalo apokaliptično. Niski oblaci velike brzine, vjetar jačine buretine, fijukanje istog kroz drveće i zeleni odsjaj atmosfere.
U Mt. Lagunu sam došao sa zadnjim zrakama svjetlosti, no tamo nikoga nije bilo. Nema hikera, osoblja….nikoga. obilazim uokolo a sve je pusto. Bio sam potpuno zbunjen. Napokon nailazim na jedan šator. Unutra je bio Luksemburžanin Claude. Kaže da je sve zatvoreno i da se tek ujutro otvara, a hikeri su razbacani po šumi. Utaborujem se kraj njega. Vjetar ubija, minus šest je i smrzavao sam se do kostiju. U jednom je trenu počela i ledena kiša. PCT je pokazao svoje drugo lice…..
2 Comments
So great to see a Croatian on the pct! Good luck! Puno pozdrav iz Perthu, Australia
Hvala 🙂