

Osvanulo je prekrasno jutro. Prvi sam ustao i krenuo se spremati. Noć ranije sam svu vodu stavio kod sebe u šator. Voda je ovdje život i nisam baš imao povjerenja u žednu pridošlicu. Nakon gruntanja odlučio sam mu dati litru vode. Bio je zahvalan, a Koreanci u čudu. Nakon dolaska u Lake Morenu shvatio sam da sam mu mogao dati još bar pola litre, ali tko će ga znati.
Do milje 15 smo lako išli, a onda se pred nama ukazala ova zvijer koju vidite na slici iznad. Do vrha mi je trebalo nekih sat i pol do dva. Vrućina neumoljiva, ali išao sam. Sreo sam i dva hikera: Shawna i Matta.
Tada su mi Koreanci, koji su me snimali s druge planine, javili da idem sam za Lake Morenu jer su fulali put i trebat će im duže da stignu. Krenuh sam uživajući u hodnji i vidicima.
U Lake Moreni su me dočekali logističari i ponudili me pivcem. Bijaše tek 12 sati. Onda je uslijedilo čekanje ekipe. Iako sam bio spreman ići dalje, morao sam ih čekati. Dakle ostajem spavati u kampu Lake Morena.
1 Comment
Bravo Schulkollega! Super je blog! Drži se, sretno!