23. dan: Wrightwood (369) – milja 371: Bijeg iz grada
21 svibnja, 2016
25. dan: Little Jimmy campground (384) – milja 406: zablja zaobilaznica
22 svibnja, 2016
Matt i Jeff su se ustali nešto ranije. Ja sam bio promrzao i nisam mogao ustati dok sunce nije okupalo moj šator i ugrijalo me. Ubrzo smo i krenuli i oko 9:30 je počeo uspon na mt. Baden-Powell.
Uspon je bio zahtjevan, ali imao sam dobar ritam. Uskoro sam naišao i na snježni pokrivač.
Uspon je trajao nekoliko sati. Nakon toliko napora doseći vrh je pravi užitak. Prvo sam izbio na hrbat koji vodi do vrha i na kojem se nalazi Willy Waldrun tree. Drvo staro cca 1500 godina i koje ima jaku sentimentalnu vrijednost za svakog skauta.
Nakon koje minute došao sam i do vrha. Mt. Baden-Powell je mjesto mitskih razmjera. Epični pogled na sve četiri strane svijeta i povijest koju ima budili su u meni udivljenje. Sjetio sam se i svog kuma Karla. Taj je čovjek rođeni skaut. Sve ono što skautizam u svojoj pozitivnosti jest, taj čovjek to utjelovljuje. Prošli smo mnoge avanture zajedno. Uvijek sam se osjećao sigurnije kada je on bio sa mnom. Primjerice, kada smo noćili na brdu iznad Baške i ulovila nas milenijska oluja. On je bio najbolja osoba za provesti tu bijednu noć tamo i učiniti je smislenom i urnebesno smiješnom. Ili kada su nas austrijski carinici izbacili iz autobusa u 1 u noći i ostavili na Šentilju.
Nakon fotografiranja malo sam odmorio čekajući Matta i Jeffa.
Nakon sat vremena došli su i odlučili smo skuhati si ručak u sjeni stoljetnih borova.
Prije polaska još jedna fotografija uz spomen ploču Robertu Baden-Powellu, osnivaču scouta.
Potom ponovno prema Wally Waldrun drvu i dolje prema PCT-u.
Cijeli je dan bilo naprosto prekrasno hodati. Bijaše to najljepši dan na PCT-u do sada. Pogledi su fascinirali iz trenutka u trenutak. Svaki zavoj je nudio nešto novo.
Nakon nekoliko sati došao sam do dijela šume koji je izgledao kao da ga je uništila nuklearna kataklizma. Nisam saznao što se dogodilo, no vjerojatno je bila kombinacija šumskog požara i brutalne oluje. Ostao sam zapanjen snagom uništenja.
Nakon par sati hoda stigli smo u Little Jimmy campground i odlučili da ćemo tu spavati.
Dok smo se družili uz večeru došao je stari Thomas. Prepun priča s PCT-a skratio nam je večer zanimljivostima i kojekakvim korisnim informacijama. Napokon krenuli smo spavati. Carsten očito nije uspio dostići nas. Možda nas sustigne sutra.
