108. dan: Milja 1499 – Milja 1512: Castella pa u brda!

Probudio sam se prvi. Po noći me mučio želudac. Vjerojatno od čipsa. Polako smo se spremili i oko 10 krenuli prema trgovini s hiking opremom. Zamolio sam ih da mi poprave dršku od štapa za hodanje, no nisu mogli. Da ne odem praznih ruku nažicao sam ih kapu s logom dućana. Potom smo otišli u all you can eat pizza restoran (pitam se zašto ovakav poslovni trik biznismeni ne koriste u Hrvatskoj), a onda na stopiranje. U međuvremenu je zvao Matt iz Castelle. Morao se opskrbiti. Ponudili smo mu da mu mi kupimo hranu kako ne bi ulazio u grad. Obavivši kupnju stali smo uz cestu stopirati. Nija nam baš išlo pa smo uzeli taxi i podijelili na 4 dijela s još 2 hikera.

Došavši u Castellu podigao sam svoj paket – nove tenisice 🙂

Oko 16 sati smo polako cestom krenuli na trail. Ubrzo nam je stao Michael koji živi u raskošnoj kući usred šume. Zna sve staze uokolo pa nas je prevezao da PCT-a.

Matt, Michael i ja

Ovu sam sliku objavio na Facebooku u grupi PCT class of 2016 uz tekst: Greetings from Tortoise, Steampunk and Tesla to all of you skipping NoCal out there 😉 Fotografija je postala instant hit 😀

Krenuvši trailom uskoro smo sreli Rustya. Nisam ga vidio od Agua Dulcea (566).

U 20 sati smo došli do kampa. Tu smo zatekli Chillija, Issy, Mountain Goata, a s nama je došao i Rusty.

U sjevernoj Kaliforniji puno hikera počinje gubiti samopouzdanje, ustrajnost, mentalno polako pucaju i počinje se s preskakanjem dionica. Unatoč preskočenih ponekad i 200-300 milja ljudi se i dalje smatraju thru hikerima. Kada hodaš toliko mjeseci i onda odjednom vidiš nečije ime u trail registru numerirano desetak dana prije tebe, a ti znaš da to nije mogao/la othodati počinju lagane sumnje u dobronamjernost određenih thru hikera. Jedno je priznati da si section hiker, a drugo je preskakati bez valjanih razloga i tvrditi da si i dalje thru hiker. Mnoge je to iritiralo na trailu, ali nitko nije ništa govorio i šutke se prihvaća takva praksa. Matt i ja smo danima razgovarali o toj tematici pa je fotografija nastala spontano kao poruka skakačima. Umanjuju sveukupni trud thru hikera pa smo im to i javno obznanili.