107. dan: Milja 1479 – Mijla 1499: Mount Shasta

Probudili smo se rano – u 5:30. Hodao sam prilično brzo i samouvjereno. Prošlo je nekih sat vremena. Jeo sam svoj uobičajeni jutarnji snack. Ovaj puta je to bio Snickers, a onda je s moje desne strane, na svega metar od mene, iz grmlja izronila medvjeđa stražnica. Oboje smo se prepali, ja sam ustuknuo, a medonja je pobjegao koji metar iznad traila. Jeo je bobice i tupavim pogledom me promatrao. Iako sam se prepao medvjed je bio smiješan.

Kada sam pojeo Snickers odlučio sam se primaknuti i vidjeti kako najsretnije proći pokraj njega. Gledao sam ga koju minutu, a onda sam zaurlao: Get the hell out of here!!!!! Odmah je trznuo i pobjegao koji metar više u gušću šikaru. Tu je zastao mislivši da ne znam da je tu 🙂 Prošao sam trail gledajući ga. Taj medvjed bijaše jako smješan, ponašao sam kao malo dijete.

Nastavio sam dalje i uskoro prestigao Mountain Goata, te dostigao Juna – Koreanca. Hodanj je bila prilično naporna i trebalo je prijeći 20 milja u što kraćem periodu. Na trailu je bilo puno medvjeđeg izmeta. Šuma je krcata medvjedima.

U daljini Mount Shasta

U 14 sati sam došao do ceste. Tu me je dočekala kištra s pivom. Može. Pivo se ne odbija 🙂 Dolazi Jun, a uskoro i Mountain Goat i Jeff. Nazvali smo trail angelicu koja nas je povezla do grada. Mountain Goat, Jeff i ja smo se smjestili u hotel, otišli na kasni ručak, obavili resupply i laundry, te ostatk večeri proveli odmarajući uz pivo i čips.