Lokacija: Grand Canyon, dan 8.: Izlazak

Kampanja je prešla 100% i možete i dalje kupovati dokumentarac. KLIKNITE OVDJE!!!

Uh što sam loše spavao. Izgledao sam kao smrt na dopustu kada sam izašao iz šatora. Bilo je rano, spremili smo se i krenuli tražiti put koji će nas odvesti do Horseshoe Mese, a potom i do Grandview pointa.

Iz oaze smo polako odmicali, ali i gubili pojam gdje se nalazi staza. Pokušali smo nekoliko smjerova, ali tek nakon nekih 15 minuta smo shvatili gdje se nalazi staza.

Ubrzo je krenula uzbrdica, a još sam na PCT-u znao kunuti jutarnje oštre uzbrdice. Do sada se ništa nije promijenilo, i dalje mi ujutro ne leži uspon 🙂

Polako, ali sigurno smo se uspinjali. Snimao sam cijelo vrijeme. U rukama sam nosio gimbal s Gopro kamerom, zastajkivao, okretao se. Nakon najoštrije uzbrdice postalo je jasno da se približavamo Horseshoe Mesi.

Horseshoe Mesa

Posljednji krupni kadar Horseshoe Mese prije nego li smo krenuli na zadnju dionicu prema vrhu

Nakon pauze za doručak krenusmo dalje prema Grandview pointu. Nismo daleko odmakli kada smo naletjeli na stari rudnik…

Znakovi za radijaciju su nas malo iznenadili. Željko mi je pričao da je čitao kako su negdje na ovim područjima svojevremeno rudarili uran. Možda je to bilo i u ovom rudniku, no nekako mislim da je ovaj znak tu kao zaštita od mogućih nesreća radoznalih hikera koji bi se mogli zavući u rudnik. Kako bilo, malo smo zastali i krenuli dalje. Od ovoga trenutka put je išao konstantno uzbrdo. Srećom, oblaci i hladovina su nas štitili od pregrijavanja.

Pogled na dolinu iz koje smo došli

Horseshoe Mesa zoom

Horseshoe Mesa zoomout

Tu i tamo bismo sreli neke hikere koji su uglavnom išli do Horseshoe Mese i natrag, a neki bi išli i na dulje izlete. Na Coconino sedlu nas je došekao volonter nacionalnog parka. Malo smo porazgovarali. Nalazi se na tom mjestu u prijepodnevnim satima kako bi se uvjerio da su dnevni hodači opskrbljeni s dovoljnom količinom vode.

Nastavak je bio dug svega 1.1 milju za koju nam je trebalo nekih 45 minuta. U ovom smo dijelu počeli susretati već mnogo ljudi koji su se najčešće spuštali do Coconino sedla, te se potom vraćali nazad.

Pri samom vrhu uočio sam poznato lice. Bila je to arogantna renđerica koja nas je uvjeravala da ne idemo u kanjon. Imala je slobodan dan pa se odlučila spustiti u kanjon. Arogancija je nije napustila.

Na Grandview pointu mnogo ljudi. U susret nam dolazi starija gospođa lošeg engleskog. Iz Quebeca je i ispituje nas tko smo, gdje smo bili i kako smo uspjeli. Izuzetno se čudila što smo hodali dnom kanjona. Željko spominje i PCT, pa se žena još više čudi i divi. Tada je, naboranog čela i sa žaljenjem u glasu izgovorila jednu vrlo upečatljivu misao – da sam barem ranije otkrila ovakve stvari! Pogledao sam je i napravio “žao mi je” izraz lica. Da, upravo to pokušavam svojim pisanjem, snimanjem, fotografiranjem – inspirirati ljude da krenu u divljinu prije nego li se probude s 80 i kusur godina na rubu nekog kanjona gdje će izgovoriti svoju žalopojku o neiskorištenom, potraćenom vremenu.

Kroz 30 minuta stigao je i Matt s osmijehom na licu i hladnom pivom. Brzo smo nadoknadili vrijeme pričajući gdje smo bili i što smo sve doživjeli. Matt nas je odlučio provesti mjestima koja je sam prošao dan ranije.

Desert View Watchtower

Prvo smo išli do Desert View Watchtowera kojeg smo danima gledali s dna kanjona i koji nas je “pratio” cijelo vrijeme. Azijskih turista je bilo jako mnogo. Glasni su i neobazrivi. Bilo je malo preintenzivno nakon tišine kanjona biti u vrevi. Vjetar je pojačavao pa je moj plan za snimanje time lapse videa pao u vodu. Ipak, opalio sam fotku prostora kojim smo danima hodali.

Otišli smo i do hotela El Tovar i ostalih građevina koje se tamo nalaze, a između kojih su i neke povijesne kolibe, kuće u stilu Navajo naroda, ali i pogled na Brigth Angel Trail, najpoznatiji trail South Rim-a.

Vjetar je divljao i polako smo morali ići dalje. Originalna ideja je bila da noćimo u kampu kao i noć prije spuštanja u Grand Canyon, no vjetar nam to nije dozvoljavao. Odlučili smo otići u Williams i uzeti si hotel.

Elkovi u mirnoj ispaši

Avantura u Grand Canyonu je bila gotova. No, neki drugi planovi su se već kovali za dan što je bio ispred nas 🙂