23. kolovoz 2019.
Kada sam izašao iz svoje kupole nikoga oko mene nije bilo. Otišla ekipa. Meni se ne žuri, nosim puno opreme i stalno nešto snimam. To zahtijeva vrijeme.
Niže, kod potoka stvari su trpali u ruksake Belgijanci. Krenuli smo skupa u brijeg. Pred nama je bila velika uzbrdica. Naime, danas osvajamo Colorado Trail high point. Pitoma brdusina od 4041 mnv.
Vjetar je nemilice udarao po nama, a sunce se danas odlučilo skrivati. Bilo je podosta hladno, ali i dalje sam u kratkim rukavima. Imam samo kapu i rukavice kao bonus. Tako se ne znojim, a nije mi pretjerano hladno.
Nije bilo lako doći do high pointa. Vrijeme ovdje igra veliku ulogu. O strepnji hoće li ona tamo oluja u daljini okrenuti prema nama da ne govorim. Sunce je sve!
Ipak, nešto kasnije počelo je provirivati i sunce. Atmosfera je umah postala bolja. K tome, krajolik kojim smo se kretali je postao vanserijski. Divota za divotom.
Oko 16:30 sam došao do Cataract jezera. Odlučio sam stati. Do Silvertona imam točno 50 km i to ću svladati u 2 dana. Nakon Cataracta sva su kampirališta eksponirana, bez ikakve zaštite, a to na 3800 m po ovako varljivom danu nije baš zgodno.
Belgijanci su otišli dalje, a ja sam ostao diviti se jednom od najljepših mjesta na kojemu sam kampirao. Primio sam se kamere i nakon što sam pojeo, skrivao se od tuče, kiše i snijega pomalo snimao ovo divno mjesto. Neka fotografije govore umjesto riječi.
Sada ležim u šatoru, a vani je kao u frižideru. Obukao sam na sebe gotovo sve, zaštitio opremu od hladnoće i nadam se da ću dobro spavati unatoč niskoj temperaturi. Inače, ovo je mjesto prepuno losova, a ovdje žive i vukovi čije sam zavijanje čuo dolazeći ovdje. Nadam se da nisu gladni koliko i ja 😁