22. kolovoz 2019.
Do 12 je trebalo sve obaviti jer tada kreće shuttle do trailheada. Prvo sam skočio do trgovine obaviti resupply. Kyle mi je donirao dva paketa Mountain House klope ❤️ Ostalo mi je i od prije nešto pa nisam morao puno kupiti.
Vrativši se skoknuo sam na breakfast burrito, a onda smazao piksu Ben&Jerry sladoleda. Kalorije mi trebaju pa sam se odlučio natrpati prije puta.
U 12 smo hrpimice čekali shuttle. Granny Badass Motherfucker, Molly, Sydney, Kyle, Dirty Bird, Lindsey, Zack, Thomas i ja, a Belgijanci i još jedna hikerica su išli drugim aranžmanom. Devin je ostao još jedan dan u Lake Cityu. Dakle, balon od 12 hikera.
Na trailu smo se ubrzo razišli, a ja sam jedno vrijeme hodao za Zackom. Mississippljanin od 36 godina. Takvi su najrjeđi na trailu. “Doma zarađuju jer se tako vrednuju.”, dobacio je sa smješkom.
Vrijeme se vidno pogoršavalo, a zadnji kamp prije najviše točke CT-a i jako izloženog dijela traila je bio udaljen kojih 13 km. Došli smo na vrijeme, prije kiše, a kada je počeo vjetar shvatio sam da nisam uopće zaštićen od vjetra. Premjestio sam šator iza borova i umah je bilo bolje.
Zakrmio sam čim sam se utoplio iako je bilo tek 16:30. Kada se smirilo čuo sam kako Sydney doziva – Croatia, come on out. Na drvenoj terasi koja je nekoć služila za okrugli šator sjedio je ženski dio ekipe klopajući i gledajući planine u daljini. Pridružili smo se i Kyle i ja. Čak nam je granulo i sunce.