Colorado Trail, dan 29: 590 – 612.5 km
3 prosinca, 2019
Colorado Trail, dan 31: 645.5 – 661,6 km
5 prosinca, 2019
24. kolovoz 2019.
Ništa nisam spavao. Užas od hladnoće koja me budila svakih 10 minuta. Duga i naporna noć. Srušiti šator je bio izazov za sebe s naglaskom na izvlačenje klinova iz smrznute zemlje.
Krenuo sam obučen kao pingvin, ali ubrzo sam sve poskidao i kratkih rukava grabio dalje. Krajolik je bio prekrasan. Stalno sam zastajkivao i fotografirao, gledao, divio se. Staza je krivudala usput idući gore, pa dolje i tako u nedogled.
Najednom, na strmini ispred mene Dirty Bird i Kyle. Mislim da filtriraju vodu. Kada sam se približio uvidio sam da skupljaju prekrasne kamenčiće. Pridružio sam im se i našao divnih primjeraka. Potrpali smo ih u ruksake i nastavili zajedno.
Ubrzo sam im gledao u leđa i hodao sam divnim krajolicima. Zastao sam uz potok kako bih ručao. Okružen žutim cvijećem osjećao sam se poput bumbara u bumbarskom raju. Nakon klopanja zaspao sam ko klada grijan toplim suncem. Nadoknađivao sam san i toplinu. Ne znam ni koliko sam spavao, ali bilo mi je neophodno. Probudio sam se preporođen.
Nastavak hodnje je bio lak. Krstario sam poput jahte dubrovačkim arhipelagom. Zastah tek da posušim šator. A onda su i slušalice došle na red. Glazba me dobro ponijela sve do jedne raskrsnice. Projurio sam pokraj nje i otišao lijevo. Trideset metara dalje zastao sam i vratio se provjeriti što kaže tabla. Onako, s boka sam ovlaš bacio pogled i zaključio da trebam lijevo, da sam na dobrom putu.
Petnaestak minuta kasnije provjeravao sam Guthook aplikaciju i imao što vidjeti. Nisam na stazu. Da, gore su se račvali CDT i CT. Trebao sam desno. Ništa, pentraj natrag kad si konjusina.
Kada sam pogodio milju 400 staza je naglo išla dolje, u kanjon. Serpentina za serpentinom. Nabrojao sam ih 27. Bio je užitak hodati serpentinama.
Kanjon je pak oduzimao dah. Fotografije najbolje pokazuju. Kroz kojih četrdesetak minuta ušao sam u mrtve šume. Trebao sam se što više primaknuti cesti za Silverton kako ujutro ne bih predugo hodao pa došao prekasno u grad. Prvih par kampirališta su bila zauzeta, ali ne bih tu niti kampirao koliko je mrtvih stabala bilo.
A onda ostaci lavine. Gomila nabacanih stabala, zemlje i kamenja preko staze. Prijeći taj komad staze je bio izazov. Ipak, uspio sam. Bio sam voljan potegnuti još deset kilometara samo da nađem kampiralište bez mrtvih stabala, no u sumrak sam naletio na dobro mjesto, a tamo su kampirali i Dirty Bird i Kyle 😁
Baš smo se obradovali jedni drugima. Povečerali smo zajedno i povukli se pomalo u svoje vreće.
