CLDT dan 98: Janjina (2109) – Ston (2141): kraj Pelješkog edenskog vrta
15 kolovoza, 2018
CLDT dan 100: Kunja Ljut (2170) – Lozica (2196): Jubilej u teškoj muci
29 kolovoza, 2018
Ustao sam se prilično lako, ali i rano već uobičajenim ritualom dozivanja Olge. Kroz četrdesetak minuta smo smjelo kročili novim i nepoznatim putevima. Bili su to zadnji koraci po poluotoku Pelješcu. Vlaga je od jutra otežavala naše korake pa smo odmarali više nego inače. Zavalili bismo se na topli asfalt i na taj način sušili majice natopljene znojem.
Temperature su postajale prilično teške za izdržati već oko 10 sati i to je postajalo uobičajeno na dalekom jugu, gdje smo se nalazili. Ipak, za mene je još bilo izdržljivo pa nisam mijenjao taktiku hodanja, a Olga je dobro pratila svaki moj korak.
S vremena na vrijeme bismo vidjeli i putokaze za Dubrovnik, a što je bilo nadasve inspirativno.
Sunce je već pržilo podnevnim usijanjem kada smo naletjeli na malu lovačku kućicu. Bijaše tu i vode. Olga je po običaju fotografirala, dok sam ja nestao skrivenim trailom prema dolje. Nije mi vidjela, a ja nisam mario. Nastavio sam jer je bilo prevruće za čekanje. Bilo mi je dosta čekanja ikoga. Zvala me na telefon, pa sam morao intervenirati da joj objasnim gdje sam. U tome sam trenutku pukao, a što se dogodilo nakon toga pisat ću nekom drugom prilikom. Preopsežna priča za jedan skromni blog 🙂
Uspjeli smo se dovući i do Slanog. Naravno, trgovina nas je zvala da uđemo i rashladimo se ledenim napicima. Malo smo se duže zadržali, a potom krenuli ragledavajući raskošne jahte i mini kruzere.
Uspon iz Slanog je bio pomalo naporan, a ponajviše zbog vlage koja nije posustajala sve dok se nismo udaljili od mora. Nanjušio sam iznad traila jednu malu crkvicu. Crkvica znači ravan teren pogodan za kampiranje. Nasprot kamenjaru to je bilo ono što smo trebali.
Došavši do nje podigli smo naš mali kamp i uživajući u zalasku sunca osluškivali klapsku pjesmu koja je dopirala is Slanog gdje se odvijao koncert.
