CLDT dan 80: Baške Oštarije (1638) – Šugarska duliba (1652): velebitska crna rupa
20 srpnja, 2018
CLDT dan 82: Vaganski vrh (1684) – Kilometar 1720: dobro jutro, ne tako dobar dan
23 srpnja, 2018
Probudio sam se dok su Špela, Žan i Marko još blaženo spavali. Iskrao sam se da ih što manje smetam i krenuo prema Stapu, odnosno Tatekovoj kolibi.
Na Stapu nije bilo nikog, iako sam vidio unutra tri vreće za spavanje. Očito je ekipa bila u šetnji. Na pumpi sam si uzeo možda i najbolju vodu do tada. Neki ljudi misle da je pumpa pokvarena, ali nije. Treba nalijati vode u nju kako bi povukla, a potom prvo nadoknaditi vodu iz boce za tu svrhu.
Krenuvši dalje još sam se malo uspinjao, a onda je krenulo i spuštanje na Malo i Veliko rujno. Velebitski pašnjaci su vrvjeli insektima kada sam stigao. Planet za sebe indeed 🙂 Tu se nalazi i mala crkvica sa šternom odakle sam si uzeo vode, te ubacio nešto u usta. Nakon toga mi se prispavalo. Zalegao sam na 6-7 minuta i odmah mi je bilo bolje. Fascinantno je koliko dobro dođe tako malo kunjanja u vodoravnom položaju.
Nakon Rujna ušao sam u NP Paklenica i počeo s usponom prema Strugama.
Pogledi su oduzimali dah. Kretao je jedan od najspektakularnijih dijelova CLDT-a.
Nakon teškog uspona došao sam do pl.doma na Strugama. Malo sam razgledavao, a onda me iz zelenog šatora pozdravilo poznato lice – Matt.
Ooooohhhoooohhooo, kako sam se iznenadio. Razmišljao sam hoću li ga ovdje zateći, ali se iskreno nisam nadao. Zatekao se tu i bračni par iz Ivanca s kojima smo se družili dok smo večerali. Želio sam ostati, ali sam imao još dva sata danjeg svjetla i želio sam ići naprijed.
Pozdravio sam se s Mattom i dogovorio da se najkasnije u nedjelju vidimo u Kninu.
Na Marasovcu sam se napunio vodom do vrha i krenuo s usponom na Vaganski vrh.
Kada sam došao gore već je padao mrak. Složio sam šator, a vjetar je pojačavao. Postalo je hladno pa sam se povukao u nj zadovoljan što sam ispunio dječački san kada sam gledajući zemljopisni atlas bio fasciniran vrletom okoline Vaganskog vrha na karti Hrvatske. Taj mi se naziv usjekao u mozak i nisam si ispunio san da ga osvojim sve do sada. Iako tako blizu, tek 26 godina kasnije noćio sam na tom, za mene, ikonskom mjestu 🙂
