CLDT dan 63: Grožnjan (1221) – Savudrija, najzapadnija točka RH (1249): kraj sekcije B, stigli na pola puta

Ustali smo se u 5 i već oko 5:45 bili na Parenzani. Trebalo je odvaliti 30 km do 16 sati kako bismo se našli s ljudima iz Savudrije vezano uz postavljanje ploče.

Jutro odiše posebnim svjetlom. Grožnjan je odisao svečanošću obasjan netom rođenim suncem što se borilo da obasja njegove zidine.

Uslijedio je red hodanja, red klopanja, pa red odmaranja. Umor je dominirao, i netipično za mene, morao sam raditi odmore svakih sat vremena.

Pikavci su nas podsjećali na svoju prisutnost svakih nekoliko minuta. Ta biljka probija hlače bez problema, onda slijedi bolni krik hodača 🙂

Do Buja je put bio solidan, a onda smo nabasali na probleme. Nemam pravo puno gunđati. Zaista sam zahvalan planinarskim društvima na održavanju staza, no poneki bi se kuršlus trebao ispraviti. Ne zbog mene, već zbog ljudi koji krenu hodati ovakve trailove, a onda se ne žele nikada vratiti jer naiđu na krš i lom. Ako postoji markacija mora postojati i put. Ne šikara, ne stijenje, ne trnje. Uz crveno bijele točke mora postojati i put kojim je MOGUĆE hodati!

Nakon Buja put je postao loš. Volio bih da smo u jednom trenu skrenuli na Parenzanu, ali nisam znao. Svakako ću ta noovostečena znanja inkorporirati u CLDT track brain power.

Markovac nas je posvema iscrpio. To nije pl.put i morali smo se skinuti s tog drekeca. Doći na vrijeme u Savudriju je postao prioritet i jako smo se trudili da to ostvarimo.

Nakon 10 i više sati hodanja na mjesto smo susreta došli u 15:50. Samo 10 minuta prije dogovora.

Dočekao nas je g. Dario, a uskoro je došao i i Livio, predsjednik mjesnog odbora. Ploča je stigla. Tihomir Klement, udrugar, je to vrgunski odrasio…kao i do sada.

Livio i Dario su bili i više nego susretljivi. Dogovorili smo mjesto gdje ćemo postaviti ploču, a što je bilo blizu najstarijeg svjetionika u RH. Livio je rekao i da će drvenu ploču zamjeniti kamenom, kako bi bila autentičnija za ovo podneblje. Da, to je bila i osnovna ideja, tako da sam potvrdio Livijeve vizionarske ideje 🙂

Livio nas je u ime Savudrije počastio najfinijim ribljim ručkom, a vrhunac su bile jakobove kapice.

Prije kraja dana Livio nas je odveo kod Gulia Codiglia. Prepun uspomena Gulio nas je zabavio mnoštvom fotografija, artefakata, glazbom i rječju.

U međuvremenu došla je i Sandra pa smo potražili Maju i Gorana. Ma znate njih: Maja Klarić i Goran Blažević. Putopjesnikinja i putopisac, hodači i putnici. Već su ranije obećali pomoći nam.

Prošlo je malo, a mi smo bili kod Gorana utonjujući u san.

Da, dostigli smo najzapadniju točku CLDT-a. Vjerojatno pola puta. Nismo preskočili niti koraka. Sve smo prehodali u komadu. Jako smo se umorili, puno toga prešli, susreli se s kišom, hladnoćom, vrućinom, vlagom, lutanjima, žbunjem, krpeljima, komarcima i koječim drugim.

Nastavljamo dalje nakon jednog dana odmora. Potreban nam je. Od Zagreba nismo odmorili. Croatian Long Distance Trail ide dalje. Projekt dva para nogu se nastavlja, a sve to za naraštaje koji dolaze – ali i one koji se tako osjećaju 🙂

Hvala svima koji ste do sada pomogli 🙂