CLDT dan 62: Buzet (1192) – Grožnjan (1221): iscrpljeni

Ustali smo se rano kako bismo se što više približili Savudriji. Dogodio se preokret. Udruga, naporima Milana i Tihomira, je uspjela dogovoriti postavljanje ploče u Savudriji. Dogovorio sam da ćemo biti tamo u subotu u 16 sati. Tko je god hodao zna da dogovoriti dva dana unaprijed vrijeme susreta nije lako.

Iz Buzeta smo se prvo digli, a potom sručili u provaliju. Jednom kada smo se našli na dnu, uz rijeku, morali smo krenuti prema gore….opet.

Da, tada smo nabasali i na km marker 1200. Netko ga je napravio od trave. Baš zgodno.

Pred nama su se ukazivala pitoreskna istarska sela. Uglavnom se nalaze na brežuljcima.

Zasjedosmo na livadu kako bismo se okrijepili hranom. Uto je naletio Jules (Žul) iz Francuske. Hodao je IPP- om od Savudrije pa dokle dođe. Bez pravila i neke striktne taktike i opreme. Ide, hoda, stopira ako treba pa što bude. Rado smo pričali s njime. Preporučili mu PCT, dali mu pokoju čokoladicu. Nismo krili zadovoljstvo što smo se susreli…niti on, a niti mi. Bio je on prvi backpacker kojeg smo nasumično sreli na putu….nakon 1200 km (izuzev susreta u pl. domovima).

Uskoro smo prokrstarili uz Oprtalj. Ništa čudno, i ovaj je gradić obitavao na brdašcu.

Put često ide i kroz žbunje. To nikada nije zabavno. Moram priznati da smo se Matt i ja nahodali na planinarskim putevima po mnoštvu žbunja.

Žestoko smo napredovali kako bismo odradili kilometražu koju smo zamislili. Tu i tamo bismo naišli na divna sela i imanja. Željeli smo kampirati uz ta opustjela, ali uređena mjesta, no morali smo ići dalje.

Nakon mnogo znoja došli smo da Parenzane – pješačko-biciklističke staze koja je nastala na temeljima stare željezničke trase izgrađene još 1903., a koja je povezivala Trst i Poreč.

Prošli smo kroz tunel koji nas je doveo do Grožnjana. Grad umjetnika nas je na prvu očarao. Divno mjesto. Pao je sladoled, pivo i čips, a tada smo malo prokrstarili gradićem. Odlučili smo sjesti na pivo kako bismo natočili boce vodom. Raspitali se za smještaj….čisto da vidimo cijene. No, gospođa konobarica nam reče da je u gradu simpozij doktora i nema slobodnih mjesta. Znam neke doktore pa su mi poznate priče oko simpozija, financiranja istih, te oko poanti takvih događanja. Farmaceutika je dobro ukrotila lječitelje 🙂

Reče nam potom gospođa – pa, spavajte pod zidinama, nitko neće stvarati probleme. Krenuh istražiti lokaciju i otkrih da je fenomenalna.

Da, smjestili smo se po zid i nakon dugo vremena imali priliku spavati bez šatora. Vlage nije bilo i ostali smo začuđeni tom činjenicom. Uslijedilo je kauboj kampiranje.