Probudio sam se u 5….padala je kišurina pa sam se s guštom vratio u krpe imajući ispriku za nastavak spavanja.
Ipak, kiša je s vremenom prestala, a mi smo pomalo doručkovali i krenuli Oštrcu.
Vrijeme nije baš bilo lijepo, a tome najbolje u prilog govori pernata jakna koju sam obukao da se ugrijem hodajući.
Na Oštrcu pusto, tek jedan biciklist koji nije našao shodnim niti se nasmijati. Često to primijetim s pedalogurcima….malo su mrzovoljni. Možda su umorni 🙂
Krenuli smo dalje prema Japetiću. Na toj nas je relaciji ubila završna uzbrdica. Uh, baš je bila naporna. Dom je radio, ali nije bilo puno klope za izabrati.
Nakon što smo se naručali krahirali smo i zaspali na klupama, svo troje, pa čak i lokalna mačka.
Dan nije još završio. Trebalo se primaći Svetoj Geri što je bilo moguće bliže. Prošli smo sijaset pitoresknih žumberačkih sela, a onda, po prijedlogu Bimba, zakampirali kod Koretića.
Nigdje nikoga u Scoutskom centru. Ništa zato, oprali smo noge u potoku i povukli se na spavanje. Pred nama je bio naporan dan i valjalo se odmoriti.