72. dan: Muir hut, 3649 m (839) – Milja 862 (2958 m): Smrznuti pakao
7 srpnja, 2016
74. dan: Milja 883 (2984 m) – Reds Meadow (906): S planine u Mammoth Lakes
7 srpnja, 2016
Dobro sam spavao izuzmem li veliku hladnoću. Probudio sam se u 7 i u 8 sam nastavio putovanje. Odmah prelazak preko rijeke. Teško sam hodao, pa sam stao doručkovati, ali opet teško iđaše.
Pogled s prijevoja Selden
Zagrijao sam se tek negdje nakon Seldena. Od Seldena je uslijedila 10 milja duga nizbrdica. Ponovno bijah pomalo rezigniran s puno glazbe u ušima. Prelazeći rijeke glazba se gasi, mobitel ide u vodootpornu košuljicu što mi je poslala Cedevita. Pad je moguć u svakom trenutku.
Uskoro sam došao do rijeke koju nije bilo moguće prevariti. Skinih obuću te u čarapama odlučih prijeći. Komaraca bijaše milion. Krenuh i do kraja rijeke mi noge promrznuše. Kada sam izašao napadoše me komarci pa sam se požurio dalje od rijeke i opalio nožnim prstom u kamen. Bol do neba. Oblačim suhe čarape i nastavljam. Ponovno mali uspon pa nizbrdica do 2395 m. Tu me već počela boljeti desna noga i počeo sam osjećati nabijeni prst. Provjeravam ga….poljubičastio je i presijeca bolovima. Uf.
Krenuo je ponovno uspon. Stepenice all the way. Idem teško, ali se krećem. K tome, nedostaje mi hrane pa sam na rezervi. Nisam išao u VVR po hranu jer je skupo i mislim da mogu preživjeti s ovim što imam. Zadnje dvije rijeke sam morao u tenisicama prelaziti. Oko 20:20 dolazim u kamp. Komarci luduju. Spremam se u šatoru i jedem što imam. Lagano sam željan hrane.
