Noć je bila loša. Nisam se mogao opustiti. Klastrofobično zagušljiva situacija s kašljem bolesnog. Većina hikera je otišla u 5. Ja sam krenuo u 6:10.
Bilo je jako hladno, sve smrznuto, a ja pokočen. Vrlo teška situacija za hodanje. Odmah u startu prelasci preko rijeka. Prva rijeka – zaleđen kamen i zviz nogama u vodu, a turom po ledu. Nimalo zabavno. Sve je prepuno vode. Voda teče trailom, voda se slijeva na trail…. Očajno u kombinaciji s velikom hladnoćom.
Polako silazim u područja bez snijega. Dolazim pred rijeku čiji je kamenje za prelazak potopljeno. Jedna je opcija – prelazak u obući.
Jesam li spomenuo da je ovo bilo grozno jutro? Cijelo prijepodne sam prelazio rijeke. Noge mokre, a moje raspoloženje pokislo unatoč krajoliku.
19 milja spuštanja je trajalo gotovo cijeli dan. Već puno dana hodam sam, voda me dokusurala…to utječe na moje raspoloženje. Nabijam kapu na glavu da ne vidim gore, stavljam glazbu u uši i gotovo trčeći prolazim trailom. Kada je već trulo ajde da napravim nešto milja. Stanem tek da opalim koju fotografiju.
Nakon 23 milje posustajem. Mrači se i ja dalje ne mogu. Sve boli, ali tijelo funkcionira. Moram raditi sve veće dolete jer vrijeme me pritišće. U ostalom, bilo bi lijepo sustići neke dobre ljude.
Oko 19 sam u šatoru i kuham juhu iz šatora – komarci. Pojeo sam enormnu količinu hrane. Sutra nastavljam žestoko. U dva dana moram zgaziti 44 milje.