Probudio sam se u 23.10 misleći da je jutro. Potom u 1:50 s istim mislima, pa u 4. Ipak, u 7 sam ustao i do 7:40 hodao.
Jutro je bilo teško. Odmah uspon. Trebalo se popesti s 2986 m na 3700 kroz udaljenost od 8 km. Ulovilo me malodušje od muke napora. Unatoč grandioznim stijenama potonuo sam u dubine besmisla.
Ipak, korak po korak dovukao sam se do vrha. Tu sam se osladio nekim slatkišima i odmah je život vedriji.
Potom je uslijedilo spuštanje na 3000 m kroz udaljenost od 6,7 km. Malo sam odmorio uz brzu riječicu gdje nema komaraca. Tu sam si spremio i ručak, pa okrijepljen krenuo dalje.
Trebalo se popesti na 3686 m. S vremena na vrijeme došao bih do rijeke koju bi valjalo prijeć bez da se smočim. Najčešće to izgleda ovako nekako.
Iako izgleda zabavno ovo mi je zadnjih i narednih dana bila noćna mora. Balansirati ponad rijeke sa 17 kg na leđima riskirajući pad nije baš radost.
Ovaj je puta uspon išao lakše. Naprosto bolje funkcioniram poslijepodne.
Čim sam iz daljine vidio Mather pass znao sam da će vidici biti dobri.
Gore sam bio oko 17 sati.
Potom je uslijedilo spuštanje sa sanjkanjem na stražnici. Jako zabavno. Kamp sam našao na 3279 m. Bijaše ovo naporan, ali uspješan dan.