Duže sam spavao nego inače – do 7. U 8 sam bio na trailu lovio nove kilometre. Od samog jutra je trail pokazivao svu svoju raskoš. Uspon je na Glen pass, pak, bio težak.
Jutarnji usponi su uvijek teški. Tek se razgibaš, a uspon te zakuca u zemlju objašnjavajući ti zakone gravitacije i kako oni funkcioniraju na ovom konkretnom komadu planeta.
Na trailu je bilo dosta hikera, a na samom passu čak i mala gužvica. Pojeo sam gore doručak i pravac dolje. Na trailu je bilo podosta snijega i spuštati se je bilo sporo i zamorno. Uskoro sam došao do Rea Lakes. Krajolik je bio naprosto predivan. Poput kakve bajke. Neki drugačiji svijet.
Hodajući nabasao sam na rangerovu kućicu. Nije bio tamo. Pomislih – kakav posao – čuvar ovakvih ljepota….
Uslijedile su neke riječice. U jednu sam zviznuo s mokrog debla koje sam prelazio. Srećom, smočio sam samo noge.
Kamp spot sam našao pokraj jednog para. Hairspray i Silvia su bili jako srdačni. U satoru sam imao nešto juha i slatkiša. U nadi da me neće pohoditi medvjedi pošao sam spavati.