7. 83-102: Što se događa?

Navio sam sat u 5:15, ali sam se probudio već oko 4. Provirio sam kroz hotelska vrata – jedan je hiker silazio niz stepenice s ruksakom na leđima. Ima on pravo, pomislio sam. Spavanje je u ovom trenutku gubljenje vremena. Pojeo sam nešto piletine od sinoć, spremio ostatak stvari i oko 5 sam bio spreman za polazak. Uzimam ruksak u iščekivanju koliko će biti težak s 3 litre vode i hrane za 4-5 dana. Teško je, ali nema okolišanja – krećem i točka. Vani je mrak, nigdje nikoga. Hodao sam cestom do izlaska iz grada, a potom državna cesta na kojoj auti i kamioni prometuju prilično brzo.

Nije mi bilo ugodno tih 3-3,5 km hodati cestom. Dan mi nije najbolje započeo a to se najviše odražavalo na mojem raspoloženju koje je bilo duboko u podrumu.

Nije ni svanulo, a ja sam plazio po podu ne bih li se provukao ispod bodljikave žice i nastavio cdt trasom. Tek sam sišao s asfalta a već sam bio ko prasac. Nema veze. Za ovaj sam trail donio neke novosti. Ne čuvam se od prljavštine. Da potvrdim ovo evo i informacije da do Silver Citya idem bez vlažnih maramica. Uvaljavam se u prašinu gdje i kako mi se prohtje. Zemlja je zdrava….tim sam se postulatom vodio i kada su mi pali gumeni bomboni u prašinu. Zgrabio i pojeo, a tek potom shvatio da je prašina izmrvljeni goveđi izmet…suh, srećom. Gosp. Veliki metilju, molim vas da ne dolazite, sav smještajni kapacitet u mome tijelu je popunjen.

Ako nešto ne volim na ovom trailu to su bodljikave žice. Vrlo brzo sam naletio na još poneku ogradu bez kapije. Ništa, prebacuj ruksak i na pod pa se kotrljaj. Oprezno da ne zahuklaš šator ili nešto od opreme.

Uslijedio je red hodanja, red odmora, potom mrtva stoka, pa onda opet redom. Kako je rasla temperatura pojačavao je i vjetar.  Bilo je to dobro jer je vjetar još hladan pa osvježava i ne osjeća se vrućina. Kroz mjesec-dva vjetar će zagrijati i biti će vruć. Tada odmaže.

Aplikacija mi je sugerirala da postoji neko drvo. Drvo znači hlad. Ah, eno ga. Odmor, idem kunjat.

Sat vremena kasnije pičim dalje i tako skroz do jedinog “izvora” vode danas. Tu su već bili neki hikeri, a i meni jedno poznato lice  – White Ape.

Voda je bila mutna i smeđa. Nazvao sam je groblje pčela. Srećom filteri rade pa smo uzimali šakom i kapom. Na takvim mjestima u sebe nalijem minimalno 2 litre vode. Tako ću uštedjeti vodu koju nosim na dry camping. Dry camping je noćenje na mjestu bez tekuće vode. Treba mi za piti, kuhati, prati zube i lončić te za isplahnuti noge. I da, za sutra do izvora koji je udaljen 15 km. Ujutro sam svjež i hladnije je pa računam da mi treba litra do litre i pol za to, no volio bih imati malo više.

Bila je ovo 14. milja. Želio sam se primaći sutrašnjem izvoru što više. Nakon kratkog druženja i pijenja vode kao da sam malo živnuo. Inače mi je nakon 16h kriza, a sada sam nakon 16 sati doživljavao renesansu dana.

Krenuo sam optimistično. U jednom trenu sam si zacrtao da tražim kamp nakon 18 sati. Ubrzo nakon roka našao sam jedno solidno mjesto. Nešto kasnije blizu mene je došao i bračni par, a po svoj prilici i puma jer sam čuo glasanje. Možda sam pobrkao, možda se bračni par posvađao pa je mačka zapuhala koji put prema mužu. Ko će ga znat.

Ono što je najbitnije je da su se noge nakon zero dana oporavile i više mi ne rade toliko problema. Sretan sam zbog toga.

Danas sam bio u movingu 13 sati.

Subjektivna ocjena dana: 3