57. 741-760: Prijevara
13 lipnja, 2022
59. 778-796: Potpuni heroes
13 lipnja, 2022
10.06.2022., petak.
Dogovorili smo da krećemo kad se probudimo, odnosno kad se ja probudim jer Bruno je najčešće od 5 budan. Oko 7.40 smo bili na stazi i penjali se iz kotla u kojem smo kampirali. Potom smo išli nizbrdo, na dnu smo nabacili doručak uz potok, a onda opet uspon. Možda vam se čini monotono, ali na to se svode dani – spuštaj se, penji se, jedi, pa ponovi koliko god puta treba. Naravno, u cijeloj toj “monotoniji” isprepliću se fantastični vidici, divna priroda, šume i životinje.
Uvijek procijenjujemo uspon na temelju profila, no ovoga puta smo se zeznuli. Uspon je bio jak. Dobro smo se uznojili dok nismo došli do vrha. Srećom, jutro i hladovina su nam olakšavali. Pred sami vrh susrećemo hikera koji nas tješi da je vrh blizu. I bio je. Ali nije to vrh planine, to je tek prijevoj s kojeg se spuštamo dolje. Ubacujemo u cruise control i lagano se spuštamo pritom štedeći energiju.
Na najnižoj točki ponovno voda, no ovoga puta i kamp. Ljudi se vrzmaju, a mi filtriramo vodu i planiramo napad na sljedeći uspon. Vidimo ga, na ogoljenoj je strani planine i nimalo nam se ne sviđa. Sredina je dana a hladovine na usponu nema.
Ipak, krećemo i uz puno znoja napredujemo prema vrhu tek s pokojom pauzom od 15 sekundi.
Na vrh smo došli potpuno mokri i s očekivanjem da će nam pružiti pogled na Twin lakes i Mt. Elbert, ali ništa od toga. Ponovno smo krenuli dolje s nakanom da napravimo pauzu za ručak.
I onda opet dolje, oštro. Kratka pauza za ručak koji mi je očajno sjeo i zadnje milje učinio paklom. Odjednom tijelo ne radi i mučim se sa svakim korakom. Napokon kreće i posljednja nizbrdica dana i ukazuje nam se Mt. Elbert. Najviši vrh Colorada.
Stižemo na jezero spremni da zakampiramo. No, prvo kupanac. Hladno je, izuzetno hladno, ali kada sam uskočio nije niti Bruno dugo odgađao.
Nakon kupanja dižemo šatore i povlačimo se. Sutra ujutro nas čeka prava hrana….
