44. 547-561: Pa jeba mu pas mater…
30 svibnja, 2022
46. 581-596: Ili – ili, što će biti?
31 svibnja, 2022
28.05.2022., subota
U 6.19 sam pogledao sat, okrenuo se iz zaspao u hipu. Sanjao sam nešto a to je najbolji pokazatelj da sam čvrsto spavao do 7.10. Osjećam noge, stopala, slomljen sam. Srećom, noć je bila relativno topla. Kojih 2 stupnja na mjestu gdje sam kampirao. Polako sam se počeo spremati, bez žurbe i presinga. Kad krenem – krenem.
Bilo je 8.20 kada sam pokrenuo teške noge. Tijelo nije radilo. Naprosto nije. Svaki sam korak morao gurati. Uzbrdica nije pomagala.
Stao sam filtrirat vodu, malo odmorio, ali opet ništa. Stao obavit nuždu kod obitelji svizaca. Opet ništa. Vjetar je pojačavao kako sam dobivao na nadmorskoj visini pa nije bilo zgodno niti stati doručkovati. Obično jedem sat vremena nakon pokreta.
Ipak, na visoravni kojom sam se kretao sam našao nekakav humak koji je radio solidnu zavjetrinu. Tu sam zasjeo i pojeo svoj uobičajeni doručak: tri tortilje, tri sira i tri kobase. Zasladio sam s nekom čokoladom.
Nakon ovog obroka i odmora tijelo se razbudilo, a ja sam počeo hodati. Do tada sam napravio solidnu 1.8 milju i to mi je davalo neku nadu da se ipak krećem. Što bi rekao Galilej – e pur si muove. A današnji je cilj bio spustiti se s planine do križanja plave, zelene i zloglasne crvenjače. To bi mi bilo dobrih 10 milja, a onda još malo odmaći crvenom dalje.
No, da bi se do tamo došlo valjalo je hodati. Vjetar me doslovno bacao u stranu, a kada bi zapuhao u leđa poletio bih stazom pa bih morao kočiti. U jednom trenutku s moje desne strane po nebu je letilo nešto crno. Pomislio sam ptica, no nije imalo krila. Potom sam zaključio da je dron, ali nema elise. Objekt je letio na sve strane. Dvadeset metara ispred mene došao je do traila, a potom se naglo digao u zrak. Da nije američka špijunska naprava? Ili vanzemaljac spreman da mi porine sondu sa stražnje strane? Ali ipak ne. Bio je to balon s plinom. Nekome je pobjegao i sada je plašio nevine hodače.
Snijeg je postajao sve rijeđi i to mi je uvelike olakšavalo, a uskoro sam došao i do razine stabala pa sam morao i preskočiti pokoje srušeno stablo.
Oko 14 sati sam stigao do križanja. U daljini, na plavoj ruti dvoje hikera odlaze. Ja sam pak odlučio ručati. Dok se hrana krčkala, a vjetar ubijao sve oko sebe ulovio sam nešto signala pa sam između ostalog dobio i update na Farout aplikaciji. Novi komentari su se ticali crvene rute ispred mene, nekih 17 milja staze do ceste za Pagosu. Nije dobro. Čini se da je snijeg vrlo kritičan na nekim lokacijama, a srušenih stabala ima za izvoz. Plava ruta je jednu milju duža. Za sada mi je dosta snijega. Odlučujem se za plavu. Držim moral gore. Zabiti se u gnjecavi snijeg, propadati, promrznuti i bauljati po zatvorenom skijalištu da bih došao na istu točku bi u ovom trenutku bila nelogična odluka.
Dok sam razmišljao pojaviše se dvije gospođe i ponudiše mi nešto slatkiša što su imale u terencu. Trail magic. Divota.
Napokon sam bio spreman da krenem dalje. Stavljam ruksak a ono prilazi mi hiker. Cricket, prvi indijski thru hiker. Upoznali smo se u Chami.
Došao je zelenom rutom. Naime, sreli smo se na crvenoj ruti, ali je nakon dana i pol pobjegao na sigurniju zelenu rutu. Snijeg ga je posve izbezumio. Uslijed snježne padine noge su mu se počele tresti, otkazale su poslušnost. Nije čudno, gdje živi nema snijega ni pod razno. Krenuli smo zajedno plavom rutom i pričali, ali prvenstveno hodali. Tu i tamo bismo vidjeli i srne.
Predložio mi je da umjesto Pagose odem s njim na drugu stranu – u South Fork. Naime, u SAD-u je Memorial day, praznik i moguće je da je u Pagosi sve krcato a cijene su povišene. Južna vilica pak ima RV parkove gdje se može kampirati. K tome, Cricket nikada ne stopira sam – jer mu nikada nitko ne stane (zbog boje kože), pa ću mu dobro doći da lakše dođe do South Forka 😇 Ne mogu niti zamisliti kakav je osjećaj kada te ljudi ne žele povesti zbog boje kože. Odmah se sjetim priče s pct-a i mojeg ustopiravanja hispano ljepotice koja mi je dala svoj broj mobitela i Jeika i njegovog bezuspješnog stopiranja 4 sata na istom tom mjestu. Antologija. Žalosno, ali tako je.
Nakon 10 milja našli smo povoljno mjesto za kamping. Cricket je zaslužio da svoje ime pridruži top listi cdt hikera na mome šatoru. Zahvalio se😃
Sutra pak napadamo…..nešto napadamo. Prekasno je za odluke. Neka me sutrašnji dan iznenadi. Cdt je pred mene stavio prvog indijskog thru hikera. Bilo bi glupo okrenuti leđa. Moja ekipa će biti u Pagosa Springsu, ali nismo vezani pupčanom vrpcom. Ne želim da mi šablone određuju moj put. Cdt ima hrpu alternativa, a ja se prepuštam da me nosi.
