36.-38.: Čekanje u Chami, pripreme za Colorado

20.-22.05.2022., petak-nedjelja

U 7 sam čekao bus s još jednim hikerom, a kasnije ih se još ukrcalo na narednim stanicama. Itinerar je pokazivao da idemo u Españollu, a odatle za Chamu.

Mali bus nas je dovezao do Españolle, a ulaskom u novi mali bus osim hikera u njemu nije bilo nikoga. Naizad, oko 10 sati došli smo u Chamu.

Hikeri su se raštrkali, a ja sam ostao u okrugu pošte, Fosters hotela i deli-a. Naletio sam i na Stephana, Nijemca koji je hodao PCT 2016.

Dok sam razmatrao situaciju nad Chamom se pojavila mutna koprena. Radilo se o gustom dimu. Gori u Arizoni, na istoku Novog Meksika i na jugu Colorada. Nije ni bitno odakle je došao dim, ali je stvarao tjeskobnu atmosferu.

Mjesta u hotelima nije bilo, no cijenama razvaljuju. Nije mi se davalo 80-150$ za noćenje pa sam malo poslije podneva otišao u RV park i zakupio kamping mjesto za 20$. Sanitarni čvor je i više nego korektan.

Skočio sam na ručak u lokalni restoran. Unutra pak Pretty Bird i Big Gulp, a kasnije nam se pridružio i All American Dude. Oni sutra odlaze. Na rastanku sam ih zamolio da mi šalju sms izvješća iz ili nakon snježnih San Juan planina.

Vrativši se u rv park legao sam malo u šator i otkunjao rundu, a probudili su me glasovi Dictionary i Crosscreek. One su došle u grad maločas a pročitavši moje insiderske poruke odlučile su se također na kampiranje u parku.

Sljedećeg se jutra javio Shredder. Uskoro ulazi u grad i predložio je da se nađemo kod pošte. Naime, ima svoju zimsku opremu, ali i zimsku opremu jednog francuskog para koji je odustao na početku a kutije velikodušno dao Shredderu. U kutiji pak dvoje krplji, dva cepina i dvoje ultra laganih dereza. Uzeo sam cepin i dereze. Tako, još da stignu moje kutije i spreman sam za Colorado.

Zahlađenje je donijelo i snijeg u Colorado pa je predmet razgovora novi snježni prekrivač i uvijeti u Coloradu. Mene sve te priče nisu mnogo doticale. Prijevoz do Wyominga mi je glatko propao, put do Chame je bio neopisivo gladak, a zimska oprema je u mojim rukama. Colorado me naprosto želi i ne odupirem se. Idem u planine odmoran i prepun želje, pitanje je samo kada i kojom rutom.

Chama je bilo važno željezničko čvorište pa sam razgledao i povijesni kolodvor koji se proteže uz cestu.

Željeznica je služila za povezivanje rudnika Colorada s nizinskim krajevima juga.

Vrijeme ručka smo proveli u lokalnom restoranu i to svi skupa: Nijemice, 5th course, Shredder i ja.

U rv parku pak novi izazovi. Odlučio sam se baciti u koštac s krpanjem podloška. Dvije rupe sam zakrpao, ali on i dalje ispušta. Nabavio sam sapun i udri. Zalijevanje vodom bogatom sapunom je iznjedrilo još 4 rupice. Ona rustikalna pivovara prije Silver Citya i pod na kom sam spavao su bili prepuni metalnih strugotina jer rupice od drvenih vlakana ne mogu biti toliko sićušne, drvo je preslabo. Vlasnik Gabe se bavi izradom umjetnina od smeća i pretpostavljam da tamo brusi i pili željezo. I eto, to je to.

Navečer smo zapalili u saloon na klopu. Unutra pak veselo. Svira bend, lokalci igraju biljar. Nije mi se jeo burger. U ovakvim mjestašcima burger je najčešće nezačinjena pljeskavica u napuhanom, slatkom pecivu s listićem sira i malo salate. Uzeo sam enchilade.

Nakon večere smo se još malo podružili ispred saloona, a onda sam zapičio u rv park. Bijah umoran i valjalo je u miru zaspati.

Nedjeljno je jutro bilo malo toplije od prethodnog, ali svejedno hladno.

Razvlačili smo se oko šatora i u šatorima jer odmor je prvo što je danas bilo na rasporedu. Od svoga sam šatora napravio malu sprdačinu – cdt lista najboljih hikera. Pozvao sam hikere da se upišu.

Kada sam ogladnio valjalo je otići u trgovinu kupiti neke gricke i svratiti na pizzu. Američke pizze su lutrija. You never know what you gonna get. Ovoga puta odlična pizza s jednim nedostatkom – baby size a cijena 18$.

Vrativši se šator odlučio sam malo otkunjati, a kada sam se probudio dočekala me sms poruka Big Gulpa:

Hey Tesla, we just made it back to Cumbres Pass. We hiked 12.2 in yesterday and Amanda was having some knee trouble. We did another 1.3 this morning and her knee was already pretty painful so we decided 13.5 back was better than the 60 going forward. So I think we are going to green line it tomorrow as long as her knee is okay. But to be honest with you man, the green line is sounding better anyway. Once you get on the ridge, it is very exposed, very windy, and very cold. Lots of people are going for it and it seems to be doable but man oh man is it cold up there. So good luck to you if you go for it. Maybe we will see you in Pagosa Springs.

Zelena linija je alternativa koja navodno izbjegava lijepe poglede, ne ide po vrhuncima i nije the thing, ali te dovede na isto mjesto gdje i crvena, službena linija. Zamislio sam se, ali sve što je napisao je bilo i za očekivati. Osobito jučer i danas s ovom hladnom frontom.

Nemam puno vremena za odluke. Sutra mi stižu kutije. No, i do sada sam kombinirao u letu, pa će tako biti i dalje. Kronični sam winger – improvizator i to se neće promijeniti. Zamisli, Tesla štreber pripremljen tjednima unaprijed 🤣🤣🤣 .

I da, zaista. Mnoge probleme umislimo sami i valja se othrvati vlastitim sumnjama u sebe i naš put kojim hodimo. Često se prečvrsto držimo za rub bazena umjesto da se pustimo. Svaki val osjetiš trostruko jače kada se držiš za rub. Jednom kada se pustiš inercija radi u tvoju korist.

Nadam se da će moje tenisice i hrana sutra doći u poštu pa da mogu bez tog balasta odlučiti o daljnjim koracima. Borba je u glavi – svjesno se upustiti u šestodnevnu neizvjesnost i potencijalnu opasnost, u tešku nelagodu koja će samo rasti sa svakim danom, mokrim nogama, smrznutim jutrima i vjetrom koji će šibati kroz kosti – je čin snažne volje. Jednom kada krenem zavaljat će se drugo poglavlje Continental Divide Traila koje će neumoljivo bacati razne klipove pod moje noge, ali isto tako i vraćati neočekivanim nagradama.