18.05.2022., srijeda
Od jutra mozak je kombinirao što učiniti. Ostale su mi dvije opcije: 1. Hodati cestom 4 dana, 2. Prebaciti se javnim prijevozom do Chame.
Skočio sam do pošte po svoj paketić, a potom i na doručak. Dajte mi full breakfast burrito, rekoh ni ne sluteći jačinu ovoga full. Jeste li sigurni, upita mlada hispanjolka. Posve, potvrdih.
Kroz par minuta na mome je stolu bilo cca 2000 kalorija. Pitala sam vas, smijući se reče konobarica. Razrogačio sam oči. Za stolom mi se pridružio i Jacob, hiker s najboljim brčinama na trailu. Evo slike od ranije:
Tek je ušao u Cubu, ljut je zbog zatvaranja šuma, ali odlučuje da ide dalje. Kombinirat će. Ako mu dojadi cesta stopirat će. Ako ga ulove u šumi pravit će se mutav.
Otišao sam u svoju sobu još malo razmišljati. U ovih 34 dana sam shvatio jednu vrlo bitnu stvar vezanu uz mene i CDT. Moram održavati moral visokim. CDT ne daje koliko uzima i ukoliko se prepustiš ili zanemariš sebe izgaraš. Cesta je za mene ravna dnu. Samelje mi stopala, ozljedi me, a volju mi konzumira kao svinja kopanju napoja. Mojih 5 kg video opreme ne pomaže. I to moram uzeti u obzir. Podsjećam, neki hikeri imaju 5 kg base weight. Ja sam ovdje prvenstveno kao autor i snimatelj, a tek onda kao thru hiker. Pričam priču o hodanju, hodanju divljinom. Ta da sam htio pričati priču o cestama hodao bih na potezu Generalski stol – Tounj. Idem u trgovinu po sladoled. Treba mi slatko.
U trgovini susrećem Drvo koje ne gori. Pozdravljamo se pogledima, ne razgovaramo mnogo. Tvoje muke muke su mnogih, reče. Slušaj sebe, ti se ne moraš više nikome dokazivati, čak ni sebi, reče, napravi pauzu i odvrati pogled pa ode kotrljajući se trgovinom. Ostao sam utješen. Drvo mi je rastjeralo dim nesigurnosti. Osjećam se bolje.
Vrativši se u sobu dobivam poruku od Steelheada. Došli su u grad. Navraćam do njih i razgovaramo o trenutnoj situaciji. Steelhead ponavlja da mu je ovo prvi thru hike i ne smije zajebat. Steelhead se dokazuje samome sebi i drugima, reče Drvo vireći iza vrata. U redu je, no to nije tvoj put. Slijedi sebe, promrmlja Drvo i ponovno ode. Steelhead otvara aplikaciju, gledamo kartu i sve se crveni. Katastrofa, promrmlja.
Odlazim u sobu a na mobitelu me čeka poruka od Big Gulpa i Pretty bird: u Chami smo nakon tri ustopirana auta.
Prije spavanja još provjeravam raspored buseva. Sve je spremno…osim 256 komada opreme po sobi. To ću ujutro pobacati u ruksak. Moj hike po Novom Meksiku je za sada završio. Nešto više od 800 km sam koračao ovim surovim prostorom. Bio je to najteži teren s kojim sam se susreo u svojoj hodalačkoj karijeri. Definitivno ću ga zapamtiti, i po dobrom i po lošem. No, uspio sam. Toliko kriza nisam nikada nakupio u 30 dana. O većini nisam niti pisao, ali natopio sam pijesak slanom vodom pošteno. Ne sumnjam da Colorado sprema vraški doček no to tek slijedi. Drvo koje ne gori bi rekao – TTS – to tek slijedi, pa ću i ja reći to tek slijedi jer ono što je ispred mene je ono što tek slijedi.