27. dan: Milja 425 – Kamp KOA (444): Tranzicija ili slom
22 svibnja, 2016
29. dan: Hiker haven (454): Zero dan
23 svibnja, 2016
Budim se okupan toplinom sunca koje je užarilo moj šator. Crawlersi nestrpljivo očekuju vijesti o mojoj nozi. Ustajem se i nakon 3 koraka znam da ne nastavljam putovanje. U nevjerici sam i nisam se ni okrenuo, a Crawlersi su bili na odlasku.
Gledajući im u leđa, kako odlaze….teško je opisati što sam osjećao. Bijes, razočaranje, tugu, nadu…pomiješani osjećaji. Sve u meni želi nastaviti hodnju, ali naprosto ne mogu. Spremam stvari i odlazim u trgovinu. Kupujem vreću leda, štoviše, na njoj piše “Premium ice”; taj je zacijelo najbolji, bolje hladi od onog drugog. Preko sat vremena hladim nogu, no pokazuje se da je to bio bezuspješan potez.
Shvaćam da moram krenuti i maknuti se iz kampa. Moram doći do Hiker Heaven-a, kuce Sauffley-a, velikodušnih trail angela. Odlučujem da ću početi hodati cestom prema gradiću Agua Dulce i autostopirati. Nitko ne staje i za koju minutu dolazim do znaka PCT-a…krenuti pješice pa kud puklo ili ne…na sreću, ubrzo je stao auto. Gospodin Manny me je odlučio prevesti do ceste za Agua Dulce. Zanimljiv gospodin. Kazao je da imam sreće što mi nije stao neki luđak. Reče da ovdje baš i nije sigurno stopirati.
Ostavlja me na raskršću, daje mi Snapple sok i nastavljam cestom. Odmah primijetih da je cesta sablasno prazna. Izbacujem palac za pokoji automobil, ali bezuspješno.
Šepao sam cestom. Upalio GPS, Google maps. Shvaćam da nisam daleko od grada, no svejedno, teško je hodati.
Nakon 2-3 km dolazim do autoceste za LA. Odmah primjećujem tablu za Vasquez rocks, geološku formaciju pješćenjaka koja je nadaleko poznata. Naime, ovdje su snimane mnoge epizode Star Trek serijala, a čini mi se i da se lokacija spominje u epizodi Teorije Velikog praska kada idu na konvenciju Trekija obučeni kao junaci iz Star Treka, pa ostanu bez automobila usred pustinje. Fanovi će se sjetiti o kojoj se epizodi radi.
Nakon autoputa učestalost automobila se povećala. Uskoro mi staje starija gospođa i vozi me u Agua Dulce. Na ulazu u grad srećem Crawlerse i mašem im iz SUV Mercedesa poput kakve zvijezde. Uskoro sam se našao u Hiker Heaven-u.
Slažem šator, a uskoro su došli i Crawlersi. Smjestiše pokraj mene, a onda autom odlazimo u grad na pizzu i pivo. Po povratku je uslijedilo druženje s hikerima.
Stigla mi je i baterija s Amazona. Puni kao luda, tako da ću imati puno struje za pisanje i fotografiranje na putu.
Cijeli sam dan razmišljao o ozljedi i pomalo mi je dolazilo zašto me boli noga. Jeftini ulošci koji su se deformirali pri teretu i dopustili da mi noga propada pri hodanju. Sjećam se trenutka u Santa Monici kada sam držao skupe uloške (45$) i pomislio, ma dobri su ovi moji koje sam kupio doma…Da mi se vratit i opalit si šamar.
